Što vam je uljepšalo dan?

Osim sto od petka navečer ležim u bolnici i imam temp 38-39 (danas konačno pala na 37 malo)
te što sam izboden konjskim iglama danas saznao da imam otrovanje krvi i to teško.
Životinjskog podrijetla, uz to mi prijeti otkazivanje organa.
Do danas jedva sam držao mobitel sa obje ruke.
Hodam kao beba koja prohodava, samo da ne padnem i to najviše minutu.

Dobivam antibiotik koji mi je zadnja šansa, inače ću morati u KB Dubrava na transfuziju krvi da mi zamjene te primat daljnje terapije.

I to sve saznao od mame koja je zvala bolnicu pošto mi nadređeni i doktor nisu željeli i smjeli reći da me ne uzrujaju.
Nije ni mama smjela ali bolje da mi je rekla.


Pitam se nije li kraj godine mogao biti još bolji?

Brzo ozdravljenje, kolega Pravednik

Osim sto od petka navečer ležim u bolnici i imam temp 38-39 (danas konačno pala na 37 malo)
te što sam izboden konjskim iglama danas saznao da imam otrovanje krvi i to teško.
Životinjskog podrijetla, uz to mi prijeti otkazivanje organa.
Do danas jedva sam držao mobitel sa obje ruke.
Hodam kao beba koja prohodava, samo da ne padnem i to najviše minutu.

Dobivam antibiotik koji mi je zadnja šansa, inače ću morati u KB Dubrava na transfuziju krvi da mi zamjene te primat daljnje terapije.

I to sve saznao od mame koja je zvala bolnicu pošto mi nadređeni i doktor nisu željeli i smjeli reći da me ne uzrujaju.
Nije ni mama smjela ali bolje da mi je rekla.


Pitam se nije li kraj godine mogao biti još bolji?

Ako se ne varam, u slučaju otrovanja ti moraju "izmjeniti" krv tvoju vlastitu sa donorskom. Samo krvna slika godinama bude u banani kao da si starac od 70 godina, ali se može popraviti. ako stvarno nije zajebano. It will fuck you up jako dobro, ali može se preživjeti ako ti ne dirne organe. Drži se pravedniče.

Danas mi temperatura konačno pala na 36, sad je porasla na 36.9

Ovako stoje stvari.
Jučer je mami rečeno da je isključena mišja groznica i bjesnoća.
Ali da sam zaražen sa bakterijom ili virusom životinjskog podrijetla.
Preko ugriza. I da imao sam ubod.
Pauka, muhe, komarca, bilo čega.

Danas meni kaže da se ništa nezna i da će mi danas vaditi krv drugi puta(samo su jednom ujutro) da ju pošalju u Zagreb na ispitivanje jer se sumnja na mišju groznicu.
I da treba vremena.
A daju mi lijek doxicilin, to je antibiotik za liječenje mišje, malarije i sl. uzročnika.
Znači oni mene liječe a neznaju protiv čega.

I dobivam infuzije, dobro glukoza i još nekaj nije strašno.
Ali uzimaju mi svaki dan krv.

Plus, u petak kad sam zaprimljen hitno sam bio i krv mi je odma isla u laboratorij.
Da oni u 21. stoljeću mene muljaju i neznaju jel mišja onda stvarno.
Pa to se sazna na jedan dva i morao bi biti u karanteni onda a nisam.

Ne želim ispast glup ili teoretičar zavjera ali sve mi je to sumnjivo.
Moji nadređeni zovu i pričaju s doktorima(da da da da) meni i mami plasiraju različite informacije, zavlače...
Netko nešto želi sakriti a sve je na mojim leđima.
Ležim tu evo tri dana i nedaju meni vojniku od 24 godine da vidim nalaze.
Pripadnik sam 2. bojne "Gromovi" znači nisam mutavo derište i balavac.

U bolnici sam u Sisku, ovamo su me odvezli moji nadređeni odmah i to odmah na zarazu.
Neznam dal u Petrinji postoji bolnica (tamo radim u vojarni) ali počeo sam kopčati stvari.
Moguće da sam u krivu i da su doktori jednostavno nesposobni i mutavi.
Iskreno ni jedno ni drugo nije dobro po mene.
Danas sam čak stao na noge malo dulje i mogu hodati jer nema vrućine, dođe mi da išćupam iglu od infuzije i pobjegnem.
Neznam više što da radim.
Apetit imam, jedem i pišam redovito, snaga se polako vraća.
Mama mi sutra dolazi(iako su joj doktori rekli da ne treba da imam vojsku i kolege) ali će doći.
I da do danas mi mamu nisu obavijestili nadređeni kaj mi je, tek što sam nadnaredniku rekao da je mama ljuta i u šoku(plakala je) tek su danas nazvali reda radi.

Znači da sam umro ili u nesvjesti mama nebi ni znala, možda bi joj došli na vrata tek tada.
Ovo vam je HR vojska očito, ako ovo preživim neznam što ću ali vjerojatno se razdužiti i odraditi nekako otkazni rok i to je to.
Svaka čast svemu, ja sam imao dobre namjere, dao sam prisegu dok su oni meni dali nogu.
Najgore da nije ni rat ni katastrofa nikakva i to se dešava.

A daju mi lijek doxicilin, to je antibiotik za liječenje mišje, malarije i sl. uzročnika.

Znači mogu se svaki dan piti?
Ja dobivam dvije dnevno, ujutro i nakon večere.
I da imam mučninu blagu i vjetrove nakon što popijem.
I peče me kad imam stolicu.

Ali ipak bi volio znati što mi je.
Pa to je moje pravo, ako imam nešto opasno mogu nanijeti više štete ljudima oko sebe.

Da, možeš preventivno svaki dan piti, ili u slučaju upala/zaraze dvije dnevno.
Samo se pazi živ bio. Previše su jake tablete ako ih konzumiraš poslije slabijeg jela.
Moraš se DOBRO najesti (ili barem popiti čašu mlijeka) prije konzumacije, ili ćeš imati jake mučnine i tako neke nuspojave.

Ali što se efikasnosti tiče, ne znam da na Svijetu postoje bolje tog tipa.

Sta nije sumamed najjaci, i posli njega se nesmi antibiotik pit 6 miseci jer unisti sve dobro i lose u tebi.

adine čeka te scenarij iz far crya

Eh za Sumamed nisam nikad čuo. Vidim samo da su od 500 miligrama.

Doksiciklin je od 100.
I 200 miligrama je dnevni limit, jer svako veće prekoračenje nosi velike rizike.
Ali nije samo za upale, već mnoštvo stvari liječi. Od teških sexualno prenosivih bolesti, do najtežih zaraznih bolesti kao što je Malarija.

Primjerice ja kod sebe trenutno imam 20ak pakala Neocycline-a, koji je Američka verzija Doksiciklina, isti efekat imaju.



Ovo su domaći, i ovakve sigurno i Pravedniku daju


Pravedniče, garantujem ti, ako ti ništa ne pomogne, ove tablete sigurno hoće.
Samo se drži.

edit: Cocksiciklin

Ovo dobivam, sad sam pitao točan naziv.
Hiramicin se kod nas zovu.

https://mediately.co/hr/drugs/VRQ4qVzQGP2tyI5Y0UoVuqKrJeZ/hiramicin-100-mg-tvrde-kapsule#packagings

Zelene kapsule.

edit: Cocksiciklin

Au jebote, gadno.

Koliko ce ti trebati da se "izljecis" tj vratis na staro? Jesu ti rekli ista nadredeni u vezi cijele situacije?

Nisu ništa, danas čak mi nisu ni dostavili ono što sam molio a rekli su da nema problema da dostave što god treba.

Nisam to očekivao, dobro da znam.
Znači ako bi danas sutra bio pogođen ili ranjen od nečeg vjerojatno bi me ostavili(u situaciji kad bi me mogli izvući) po tome.

Previše sam izmoren da bi se više umarao time.
Spavati nemogu kad stari ljudi non stop viču a ovi im nedaju sedative neke očito.
Nema nikog mladog uopće, 60 pa na dalje.
Dobro da sam imao mob u dzepu i punjac pa mi bar vrijeme prolazi nekako.
Bolovi se smanjuju, nisu ni slični kao subotu i nedelju.
Kao žeravica po žilama mi je išla, neopisivo nešto, tresao sam se.

Rekla mi je jedna sestra da bude oporavak mjesec i pol, a ako je mišja može biti i do 3 mjeseca, sve ovisi kako te pogodi i kako si "jak".
Po rasporedu od srijede ionako imam godišnji do 18.12.  pa bi trebao biti na straži od 19.-26. i onda ponovo od 27.12.-12.01. 2018. ali vjerojatno cu tu uzeti bolovanje ovih sedam dana da mi bude spojeno.
Rano je za govoriti.
U stanju kakvom sam trenutno koristi nema od mene čak ni da stojim pošto ni to nemogu dugo a puška bi mi ispala iz ruke.

Dok ležim mi je ok, kad ustanem počne vrtoglavica.

edit: Cocksiciklin

edit: Cocksiciklin

Saznao da bi sutra trebao kući pošto nemam temperature i trombociti rastu lagano.
Sad, krv je bila na ispitivanju u ZG i nije je crno nit bijelo.
Nađena su antitijela mišje ali nedovoljno da bude pozitivno što god to značilo.
Doktor kaže mjesec dana kućna njega bez napora, za dva tjedna ponoviti nalaze za mišju da se vidi
stanje.
Pratiti rad bubrega(omjer koliko sam popio-popišao uz znojenje otprilike)

Kako to možemo protumačiti neznam, meni je malo čudno zato jer ako su našli onda je to to.
Makar kužim da "neznaju točno"  reći jer se desilo na poslu a to je komplicirana situacija jbga.
Zato ću ja ponoviti odma čim dođem kući da vidim na čemu sam, privatno.

Ono što vam mogu svima reći je da je najljepše biti zdrav, pošto je bilo tu na forumu dosta
"bad guyeva" sa spikama da od nečeg treba umrijet i treba jesti i piti i pušiti itd.
Da bilo bi dobro kad bi čovjek umro instantno ali to je luksuz smatram.
Najgore je kad ide polako, propadnete i fizički i psihički.
Ja imam slike kako sam izgledao na obuci prije par mjeseci, kako izgledam sad jedva se pogledam u zrcalo.
Znači za tjedan dana koliko sam smršavio, užas.

Ali nesmijem o tome previše razmišljati, što je tu je.
Još dosta mene čeka.
Rekao je doktor samo da imam užasno jak imunitet i krv općenito te je pomoglo što sam bio u kondiciji i vježbao te 24 god.
Da je to zadesilo nekog starijeg ili sa slabim imunitetom nebi tako "lako" prošao.

Ovih dana bio sam izboden više nego u životu, tak da igle više ni ne osjećam.
Bar mogu hodati bez da mi se vrti i nogice ne propadaju.

Drago mi je, sta brzi i uspjesniji oporavak