Realno, većini koji su "veterani" Souls igara je ovo vjerojatno jedna od laganijih.
Zapel sam na nekom bossu isključivo ako sam "prerano" došal do njega i pamtim isključivo Margita kao jedinog koji je radio idiota od mene.
A iživljavo se na meni jer sam ja na njega došo sa 20 levela manje nego većina ostalih.
Ostalo je sve standardno, pokoji pokušaj dok se ne polovi "pattern" napada bossa il nekog moba.
Zasad nema ni govora o mazohizmu ala Fume Knight, Gael, Orphan of Kos il Smelter na koje su otišli sati dok nisu pali.
Nisam još došal do Melanie pa će možda i ona u njihovo društvo, al ne, Elden Ring nikako nije preteška igra, barem što se nekih "Souls standarda" tiče.
Nisam od onih koji se kurče sa "ae, ovaj je pao iz max 2-3 pokušaja", al činjenica jest da je puno bossova palo iz daleko manje pokušaja nego u prijašnjim Souls igrama, a par njih stvarno isprve što je ono, de me nemoj jebat, koji kurac.
Poštujem i argumente i jedne i druge strane oko exploringa, meni je i dalje gušt sve sam istraživat i njuškat po mapi. Nekad se isplati radi dobrog oružja, upgrade kamenja il nečeg drugog korisnog, nekad ti doslovno gurnu prst u dupe i zavrnu kao nagradu, ali i dalje je gušt istražit svaki dio mape, bez ikakvih pokazivača.
Jebeno je ovak igrat, bez ikakvih naznaka na mapi, al jebeno je bilo i u Horizonu di mi je označeno kud sam trebo, ali sam putem do te oznake radio što god sam htio, kao i u Eldenu.
Nikakav guide i pičke materine, mislim da si je dobar dio igrača na forumu uništil doživljaj jer su pogledali dobar dio stvari čim su počeli dolazit razni guideovi. Ja sam svjestan da sam propustil neke stvari (poneki sidequest, vjerojatno i područje), ali prvi prolaz ovakve igre (ko i svake druge) si sigurno neću sjebat na taj način.
Napisal sam već da me negdje na oko 70h igranja lagano uhvatila depra kad dođem u novo ogromno područje koje opet treba istražit do najmanje izbočine na mapi, al me brzo prošlo.
Mislim da je ova Giants planina jedno od zadnjih područja (kolko vidim, još bi trebalo bit jedno il max 2 nakon nje), i meni je igra pružila sve što sam htio i isplatila se do zadnje lipe, kao i Forbidden West.
Nijedan trenutak potrošen na grindanje, apsolutno sve se rješava svojim tokom, makar sam zahvalan svima koji su me uputili da bi Jug trebalo riješit prije nego se ode dalje od Stormveila, a ni istočno nebi bilo loše prije nego se ode prema Sjeveru.
Nisam radil respecove, furam svoj stil i po potrebi ulažem kud treba. Ima jedna katana radi koje sam dignul Arcane do 19, al bome sad neću radi onog mača koji dobijem od Rykkardove duše dizat Faith na 26...odjebi.
Štit lijevo, katana i sword desno, tu i tam Claymore te isprobavanje pokojeg novog oružja i Asha.
Reciklaža bossova je velika mana igre, reciklaža dungeona je druga mana.
Statsi opreme ne igraju baš bogzna kakvu ulogu (možda griješim, nisam detaljno testiral, al stvarno ne vidim neke jebene razlike) tak da se većinom furam na Fashion Souls... Samo da je što ljepše. Makar, onaj Crucible Knight set sam po sebi ima dobre statse, uz to što je jebeno prelijep.
Suma sumarum, neki možda mrvu pretjeruju sa negativnim stvarima (jebe mi se za ocjenjivanje, al ipak ovo ne ide u rang 7/10 igara), neki previše žustro brane igru i možda previše subjektivno ne žele priznat neke evidentne mane. Doduše, ja ću se na pas mater posvađat sa nekim ko će neopravdano srat po Forbidden Westu, pa ajd, mogu razumjet.
Činjenica jest da smo dobili jebeno odličnu Souls igru, kvalitetom na razini na koju smo navikli od From Softa.
Nije sad baš drugi dolazak isusa, ali je svakak nešto najbolje na ovoj generaciji konzola, zajedno sa Forbidden Westom (ne pada mi ih na pamet uspoređivat, obje su igretine u svom području / žanru).
Ja nakon 101h (level 121, ak se ne varam... Stvarno idu gore kad se dođe u kasnija područja) i dalje palim igru s istim užitkom kak sam palil i u prvih 50h. Imam sigurno još bar 20h igranja, pa onda malo čišćenja prije NG+, a onda, naravno, u NG+,, pa da tam vidim kaj sam propustil.
