Platinirao nakon 120 sati. Sve pretraženo, svaki kamenčić prevrnut, svaki enemy prebijen, sve, sve, sve....
I onda dođem u Cobblestone, malo šetam po mjestu, stanem pod drvo i gledam, gledam kako vjetar savija travu, kako djed prati dvoje djece koja se igraju u potočiću s vodom, protrči pas i pogledam u kućicu i vidim da se nešto miče, unutra baka kuha nešto na šporetu. Pregledam kuhinju i vidim da je češnjak glavna namirnica. Naravno uz sir i kruh kao i uvijek u rpg-ima.Odem do kreveta i gledam kako je prekrasan i prazan, a ja umoran, neispavan. Legnem i sejvam. Tko zna, kad sutradan izađem, možda odem i dalje iz sela, a možda i ne, Cobblestone je prekrasan. Pozitiva, samo pozitiva, onaj pravi japanski duh izlazi čim otvorim prvi put kutiju od igre, i drži do samog kraja.
Bože kakva igra, u top 3 jrpg-ova svih vremena. Teško će nastavak nadmašiti ovo, jako teško.