Evo @k - došlo je i vrijeme da se ja malo raspišem. Budem pisao u ovoj temi da ne zamaram ljude u drugim temama, a i realno ovaj post najviše pripada ovoj temi. Bit će i puno spojlera kasnije u postu, tako da odmah upozoravam sve koji namjeravaju čitati, ali i neka se slobodno priključe raspravi/komentiranju oni koji žele.
Kao prvo, da se dozna malo moje povijesti sa stripovima. Mislim da sam prvi put u doticaj s njima došao, ali ne sjećam se sad 100%, prije nekih 15 godina, znači tamo negdje kad sam krenuo u osnovnu školu. Kao i ti @k , zapravo sam odgojen na stripovima pošto je moj stari veliki fan stripova (tj. bio je dok je bio mlađi) kao i njegove 2 sestre, tj. moje tete. Tako da je kod njih uvijek bilo stripova. Pa su mi oni prenijeli tu ljubav prema stripu jer ih je bilo stvarno puno. Prvo sam počeo Zagora čitat, pa mi je zbog toga i najdraži strip. Nikakvi Iron Mani, Supermani, Batmani, Kapetani Amerike, Spidermani i slicni. Ne, to nisu za mene superheroji. Moj junak i superheroj je bio Zagor, čovjek iz naroda, čovjek kao svi mi, bez ikakvih moći, koji je svijet pokušavao činiti boljim i ljepšim mjestom, makar nije morao. Jednostavno sam obožavao sve te njegove okršaje sa Hellingenom, Jim Guitarom, Supermikeom, Mortimerom, Iron Manom (da, čak je i Iron Man bio negativac u Zagoru) i svim tim ostalim negativcima iz Zagor univerzuma. Samo sam gutao broj za brojem. S vremenom su došli i drugi stripovi; Tex Willer, Lazarus Ledd, Komandant Mark, Mister No. Ta 4 sam najviše čitao (iza Zagora) kroz osnovnu školu. Nisu se bavili nekim teškim temama, lako su se čitali, bili su zabavni... Tek tamo početkom srednje kad me to jednostavno pustilo i kad sam prestao kupovat stripove (ali me nije pustilo čitanje starih brojeva, to sam uvijek mogao) sam se malo više upoznao sa Martin Mysteriom i Dylan Dogom. Ta 2 mi nisu nikad bila previše privlačna u osnovnoj makar je njih puno bilo. Zapravo je Martina najviše bilo pošto je to tati bio najdraži strip. Jedna od teta je više voljela hororce i zbog nje sam zapravo počeo čitat Dylana Doga. Uglavnom, sad mi je bilo jasno zašto ih nisam čitao. Ta 2 stripa su se bavila ipak malo zrelijim temama koje nisu za najmlađu publiku, a i sadržaj je često bio 18+. Pa prije par godina sam baš u ovoj temi napisao (dok je bio period kad sam pročitao dosta Dylan Dogova) kako je Dylan Dog zapravo puno dublji nego što se na prvu čini. Nije običan hororac nego strip koji se bavi nekim dubljim životnim stvarima, pun je nekih moralnih propitkivanja i filozofije. Sad kad gledam, možda čak i najbolji strip od svih tih talijanskih. Pa ću se sad malo više i na Dylan Doga koncentrirat u daljnjem postu.
Znači, Dylan Doga sam počeo čitati u srednjoj školi. Do dana današnjega nijedan broj nisam kupio nego svi pročitani brojevi su ono što je stari kupio sebi ranije (u manjini) i ono što mi je teta posudila (u većini). Na kraju bih rekao da sam pročitao nekih 30-tak brojeva na papiru i još 3,4 online. Što zapravo i nije puno jer sam Zagora pročitao, pa rekao bih čak i 150 različitih brojeva. Tako da se ne smatram nikakvim ekspertom za Dylan Doga, ali svakako vidim njegovu vrijednost i kvalitetu. Pošto su mi nažalost svi brojevi Dylan Doga osim jednog (o kojem ću kasnije pričat, naravno 'Dugački Pozdrav') na moru, sad nemrem provjerit koje točno imam, ali dobro se sjećam imena nekih brojeva poput 'Dadilja', 'Mačje Oko', 'Zločinački Mozaik', 'Hotel Duhova', 'Za Šaku Novca', 'Jack Trbosjek', 'Noć Živih Mrtvaca', 'Život Anne Never', 'Bolja Polovica', 'Phoenix', 'Rijeka Zaborava' i mnogi drugih. Sve su to odlični brojevi, no ipak se ništa nije moglo mjeriti sa 'Dugačkim Pozdravom'. Kad sam to prije par godina pročitao prvi put (a otad sam barem 30-tak puta pročitao taj broj), ostao sam paf. Znao sam da sam pročitao REMEK DJELO. Pa hajmo se bacit onda na 'Dugački Pozdrav'.
Zašto mi je 'Dugački Pozdrav' toliko genijalan? Pa ne znam točno zašto. Neki fanovi Dylan Doga ga vole jer smo doznali origin storye o nekim Dylanovim stvarima poput njegovog revolvera ili ljubavi prema galiji, neki jer ima ljubavnu priču s kojom se mogu poistovjetit, neki zbog nekog 3. razloga. Ja sad nisam toliki Dylan Dog fan da moram imati svaki njegov broj, da moram znati sve o njemu i njegovoj prošlosti ili da sam imao nekakvu takvu priču iz vlastitog života. No imam dojam da je ipak stvar o bezvremenskoj ljubavnoj priči koja se svima dogodila, ili se nije još dogodila, ali je mogu razumijeti i shvatiti zašto bi nekim osobama teško pala. I baš zbog toga je briljantna. Uvijek kad čitam 'Dugački Pozdrav' se mogu poistovjetiti sa Dylanom, sa njegovom boli, srećom, sjećanjima i svime ostalom. Dojma sam da Dylan Dog pisci često svoje brojeve vole ostaviti otvorene, u smislu da nema nekog ultimativnog objašnjenja što se dogodilo u pojedinom broju i to zapravo ostave na izbor čitateljima da protumače određene priče. Ali uvijek se između redaka (ili u ovom slučaju balončića) dalo pomalo iščitati piščevo mišljenje o određenoj temi. I baš mi se svidjelo to filozofiranje i pokušavanje dešifriranja onog što je pisac htio reći. A i navelo me da razmišljam o nekim životnim stvarima. Tako je i sa 'Dugačkim Pozdravom', uvijek sam smatrao, ili barem želio da nema neka jedinstvena priča nego je malo 'otvorenija' i dano je čitaču na slobodu da si objasni neke stvari kako je on htio. No danas kad sam ponovno pročitao broj (prvi put nakon par mjeseci, htio sam se prisjetit nekih stvari prije pisanja teksta), pokušao sam naći neko ultimativno 'objašnjenje'. tj. ono što je pisac htio reći i što se stvarno dogodilo (jer znamo da se neke stvari iz broja nisu dogodile). Sad, ovo je moje tumačenje 'Dugačkog Pozdrava', pa ti reci koliko se slažeš. Ili možda ne, ako smatraš da sam skroz fulao poantu priče i broja. Marina je izvršila samoubojstvo nakon nesretnog života sa Robbyem. Dylan nekako doznaje za to i odlazi na pogreb te na putu do tamo, a kasnije i natrag, ulazi u tunel sjećanja i razmišlja o stvarima koje je proživio s Marinom i koje je mogao da su neke stvari bile drugačije. On ju je istinski volio, kao i ona njega. No, kako je i sama Marina rekla, Dylan je bio puno zreliji i ona to nije znala pokazat. Ili je pokazivala na krive načine. No dobro, oni su imali uglavnom razne dogodovštine to ljeto i kad je on napokon presjekao sa onim 'Volim te', a nikad nije dobio nikakav odgovor nazad, to je za njega bila prijelomnica. On je čak i skočio u provaliju s Galijom zbog nje (ona 'vila' što ga je spasila je baš ličila na Marinu, vjerujem da ga je na životu održala ta ljubav prema Marini). Gotovo je i pokušat će je maknut iz svog života tako što odlazi. Nažalost to je bio njihov zadnji susret i više se nikad nisu vidjeli. Tu zapravo kreće nizbrdo Marinin život. Ona zna i shvaća da njega voli, no to nije znala reći. Ipak je to nešto zastrašujuće za reći i moraš biti junak da to kažeš. To su sve Marinine riječi (iako u Dylanovim sjećanjima). Ona nakon njegova odlaska nastavlja sa svojim životom, vjerojatno žaleći za ogromnom propuštenom prilikom. Sad je li ona otišla do provalije s Galijom odmah nakon što je Dylan otišao, ili tek puno godina kasnije kad je izvršila samubojstvo, to ni sam nisam siguran. Uglavnom njezin tragični život u jednom trenutku završava i nastavlja se samo u Dylanovim sjećanjima. I priča završava gorko slatko, ali onako kako bismo svi željeli da se stvarno dogodilo. I kako bi je Dylan ipak htio pamtiti - tako da i ona njemu izjavljuje ljubav dok odlazi i dok čekaju to sljedeće ljeto koje nikad neće doći... Tu sam isto još primjetio koliko je zapravo očito da se dosta toga ne dešava je uljudni Groucho. Od početka se ponaša kao normalna osoba, a svi ga više znamo kao luđaka sa svojim bedastim vicevima. Zadnja stranica mi je isto genijalna, Groucho ovaj put ljubazan u stvarnom životu baš u trenutku kad je Dylanu to trebalo i onda zadnji crtež, Dylan ipak sa osmijehom na licu gleda u svoju galiju. Uvijek me to nekako gane 🙂
Evo baš sam se raspisao, ali ipak sam obećao, zaslužio je to Dylan Dog i 'Dugački Pozdrav'. Sad kakvi su tvoji komentari i mišljenja o ovom broju, slažeš li se ili ne sa mnom. Eto zanimaju me tvoja mišljenja o tom broju. Kao i uostalom bilokoga tko je to pročitao.
