Hahah hvala dečki, bome podočnjaka ima, a i udubljenih gamepada (inače nisam tip koji se tako lako iznervira, ali sam sigurno u najkritičnijim momentima zamahnuo gamepadom u zid, ali srećom razum je prevladao haha). Nisam ništa drugo igrao od kad sam počeo DMC, ali nisam se previše opterećivao i žurio, tipa radnim danima možda sam navečer igrao po 2h, a vikendom sveukupno 10-ak h. Šteta što nema neki counter sati u igri samoj, ovako nemam pojma koliko imam već u igri, sigurno preko 100h. Pred kraj sam počeo gubiti živce i nekako kad mi je iskočio trofej, bio sam samo sretan što sam slobodan napokon hahah.
Naravno ne mislim ovo kao manu igre, igra sama je vrh vrhova, ali počeo sam sanjati comboe i načine kako dobiti više bodova per encounter. Ali znao sam ako pređem sad na drugu igru i ostavim DMC "za poslije" da ću izgubiti volju i dio onog skilla, tj. muscle memory kojeg sam stekao u igri. Teško je kad sa jednim likom tipa Nero igraš par dana pa se switchaš na Dantea, a kamoli da pauziram par tjedana. Tu sam grešku napravio sa Bayonettom kad mi je ostalo samo par misija na najtežem difficultyju za platine.Najveća mana igre je nešto na što su trebali računati i staviti opciju u igri za trophy huntere, je skipanje svih cutscenea, tj. potpuno isključivanje njih. Samo saznanje da moram konstantno "Retry Mission" koje uključuje loadanje animacije --> skip animacije --> loadanje setup weapona --> i opet loadanje na ulazak u igru mi je najviše čupalo živce. Pogotovo kad kreneš misiju sa namjerom da Royal Guardaš sve i dirne te prvi enemy i haj opet ispočetka. Daj mi samo kad hoću restart odmah load na početak misije, a ne sve ispočetka.
Plus ima par misija (Mission 8 i Mission 10 specifično) koje imaju katastrofalan način bodovanja. Dakle situacija je sljedeća, postignem SSS u svakom sukobu bez hita (plus održavam taj rank tokom sukoba) sve do zadnjeg bossa, sa zadnjim bossom isto sam solidan (možda me na DMD dirne jednom) i uvijek mi je falilo 20-50 bodova za S rank. Patnja živa. Morao sam se služiti nekim taktikama da nabijem u encounteru S rank bez da ih dodirnem, kako bi naskupio što više bodova. Tipa sa Danteom royal guardam sve dok ne dođem do SSS ranka i onda ih krenem batinati. Dok sa Nerom kad uđem u encounter morao sam stati u kut negdje, okrenuti kameru u neku teksturu i raditi Extreme Provocation (ili kako se već zove) kako bih nagurao do S ranka odmah od početka hahaha. Ali to su mjere koje sam morao koristiti na DMD-u.
Dante Must Die je najviše mi bio time consuming jer nije lako na tim nekim misijama bilo nabiti 6000 bodova. Hell & Hell mi je bio katastrofalan na misijama 8 i 10 zato što je (meni barem) bilo nemoguće dobiti no hit 2.0x multiplier na kraju misije, jer su to misije gdje Urizen "treba" da vas udari, tj. po storyju je namijenjeno. Što je po meni broken jer su misije same po sebi dugačke i nije fer da mi odbija taj 2.0x multiplier na kraju, ali eto.
Eh da i fuck V misije na DMD-u. Just fuck them. To je sve što imam reći o tome.
Sve u svemu, nije mi žao vremena, poprilično sam se zabavio uz ovaj maestralan combat, ali mislim da ću jedno vrijeme pauzirati od hack&slash igara.