Stvarno vrhunska epizoda koja je pokazala koliko je Lena Headey dobra glumica. Specifično mi je ova scena urezana:
U tamnici kada Ellariji priča o tome što će napraviti Tyene počne se prisjećati Myrcelle. I točno ima jedan predivno odglumljen trenutak kada joj se na licu može vidjeti prijelaz iz sjećanja na svoju kćer, trenutak kada se na tren izgubila i pojavljuje se smješak, u trenutak kada se vrati u stvarnost i shvati da je i dalje prepuna mržnje prema Ellariji i da se mora osvetiti. Bio je točno close-up na njeno lice i možda je prvi trenutak koji mi je bacio bubu u glavu: "Čovječe, ova Headey jebeno glumi..."
Što se same radnje tiče
Ugodno me iznenadio pristup samom sastanku Daenerys i Jona, nisam očekivao da će se dogoditi u početku, a kamoli da će trajati toliko koliko će trajati. Isto tako, jako mi je drago što se Jon ponio kao pravi kralj, no nije to bila kraljevska arogancija, već činjenica da mu je stalo do ljudi i da shvaća da je možda i jedini kralj koji može ujediniti zaraćeni Westeros. Takvo ponašanje je dovelo do odličnog prepucavanja njega i Daenerys. Svidjela mi se i dinamika Davosa i Tyriona, prvenstveno jer su oboje zapovijedali zaraćenim vojskama.
Jorahino deus ex machina ozdravljenje bi mi naginjalo neuvjerljivom, no drago mi je jer mi je Jorah kao lik izuzetno drag i bilo bi interesantno čim više glavnih likova spojiti za velike bitke koje slijede.
Sam kraj je bio nešto najbolje što sam gledao u ovoj seriji. Tranzicija na Lannister vojsku koja tjera na pomisao da su pobjegli van zidina kako bi potom uništili vojsku Unsullieda, međutim događa se taj odličan prijelaz na Highgarden koji me u potpunosti iznenadio. Posljednja scena je bila tipičan Game of Thrones koji volimo. Diana Rigg je odlično odradila svoj oproštaj i otišla u stilu.
