Što vam nedostaje iz nekadašnjih gamerskih dana?

1. Fali mi moja mala sobica gdje bi nas se naguralo 6 i igralo spyra, tombija i jade cocoon.
2. Fali mi kako bi skrivali joystick kad bi igrali tekken i onda svadja "kako si to napravio", nije bilo to to dok netko nije isao doma placuci.
3. Fali mi sto smo imena studija tvoraca igara znali samo iz game intro, a ne iz skandala.
4. Fali mi svaki dan poslje skole ic u Hobbit i gledat koje igre su dosle nove pa moljakat doma starog da odemo kupit.
5. Fali mi igrat igru u komadu vise od 6 sati bez da zvone telefoni i mobiteli.
6. Fali mi igranje resident evila i kolektivno vristanje, dok ne dodje stara i pocupa sve iz zida i zaplijeni konzolu jer je zabranila igranje tih horora, a stari ti je rekao da smijes a nesmijes ga izdat.

ikral  - PS2 verzija ima nekompresirani audio koji se izvodi direktno. Ogromna prednost za ovaj naslov gdje je zvuk jako bitan, da ne spominjemo Akiru. Ali da, PC verzija je uvjerljivo najgora, tamo nisu čak stavili ni soft shadows, dok je audio jednako degradiran kao na Xboxu  (nema dinamičkih dionica već je samo snimljen audio u lošijoj kvaliteti). Najbolji način za danas igrati SH2 je zapravo PS2 verzija na PC emulatoru.

Ventilacija je zakon u Deus Exu. Svako malo dođeš do ventilatora koji je zapravo kraj slijepe ulice.
Male tajne odličnih level dizajnera.

Fale mi zapravo sljedeće stvari:

Oduševljenje kada ti Doom 3 / Crysis leti u 24+ FPS-a.
Kada dobru igru repriziraš nekoliko puta godišnje jer nemaš backlog od 30+ igara
Kada skupiš lovu za dugoočekivanu igru jer si poor Balkanac i GabeN se još nije sjetio izmisliti Steam
Kada starcima objašnjavaš što je to World of Warcraft i zašto ljudi stoje u redu oko ponoći i zašto mainstream TV to snima uopće
Kada uspješno završiš partiju Civilizationa i shvatiš da je pola 5 ujutro (i boli te neka stvar jer ne ideš na posao)
Kada nakon Age of Empiresa skužiš koliko je religija pogubna za društvo

- Kao što su mnogi spomenuli, oni stari PS časopisi s DEMO diskovima, bila uživancija igrati ili samo pustiti mjuzu da ti svira.
- Manjak online-a pa se trpalo na koga padne taj vikend da se igra Tekken ili DB igre (its just not the same)
- Veći misteriji oko igre koja te interesira, činilo je veselje većim kad te iznenadi da je još bolji od DEMO-a
- Osjećaj stavljanja disc-a u konzolu i ikonični zvukovi pri paljenju iste
- Ovo je možda zato što mi je djetinjstvo u selu provedeno, no neki osjećaj "prave" zajednice i natjecateljskog duha. Ovaj sav eSport business mi je jednostavno "meh" i pomalo "duhovno" praza (barem sam takav osjećaj dobio kad sam razgovarao s ekipom koja se fura nato, da ne spominjemo stvarno glupe ispade od uživljene ekipe)

Split Screen i LAN partije

Mladost.

(Koju sam, nažalost, potratio na videoigre.)

Potpuna kampanja sa glavom i repom.
Imam feeling da moderne igre imaju neku minimalističnu i zatupljujući kapmanju kako bi vas nacuclale na PVP. I onda svakih pola godine bace DLC koji ima manje sadržaja nego što stane na Floppy disc.

Čast iznimkama tipa Sony ekskluzive koje fakat imaju thicc kampanju :)

Reprezentativni primjerak moj mili najdraži Halo serijal. Nekad je to bila glavninom single player pljucačina čija se kampanja igrala po 50 - 100 puta, koja je imala i PVP za razbibrigu. Danas Halo 5 ima odličan MP (možda čak najbolji konzolni PVP na tržistu), ali je kampanja čista Greta Garbo.
Zato toliko i cijenim Titanfall 2. Kampanja je bomba, za PVP me zaboli ćuna lol

Uzbuđenje brata i mene dok se pojavljuje PS logo sad me ni neke igre ne ostavljaju tako bez daha, miris kroasana kod kuma dok nas dvojica u mračnoj sobi mlatimo boks do besvijesti, bolovi u vratu od 6+ sati igranja iz komada o kako mi to nedostaje

Fali mi jedan dobar Alone in the dark, onak igra kak je nekad bila, samo sa današnjim mogućnostima.

Fali mi osjećaj uživanja u igrama ko kad sam bio klinac. Jednostavno ne uživam u igrama kao nekad, pa makar i bile 10x bolje od tih koje sam tada igrao.
Tada sam cjenio svaku igru koju sam kupio, i igrao ju i uživao do iznemoglosti.

Isto tako, brutalno mi fali zlatno doba klanova na PS3.
Croatian Royal Army s Tuhy u Resistance jedinici, pa poslje na Kilzonima, Codovima, Battlefieldima...GPT - Gameplay Team, T*K - Teamkillers...sva ta ekipa...to su mi bili najbolji dani u gamingu.
Svaku večer udaranje po multiju, zajebancija pa malo psovanja kolege ibor4you , storma i daria  To su bili dani...

Fali mi vremena, jebeno mi fali vremena :)
Sve ostalo je dosta dobro lately, makar mi nekad također fali tog nekog osjećaja. Ali vrati se on tu i tamo, recimo Switch mi ga je vratio jer tamo igre nekako i dalje imaju tu vibru. Ali ne mogu reći da je ovo loše vrijeme za biti gamer.

Fali mi vremena, jebeno mi fali vremena :)
Sve ostalo je dosta dobro lately, makar mi nekad također fali tog nekog osjećaja. Ali vrati se on tu i tamo, recimo Switch mi ga je vratio jer tamo igre nekako i dalje imaju tu vibru. Ali ne mogu reći da je ovo loše vrijeme za biti gamer.

Citanje casopisa i rasprave uzivo o igrama. Danas svatko pogleda par sekundi videa i kenja bez pokrica, a uzivo nezna sastavit prostu recenicu ili izrazit misao.

Citanje casopisa i rasprave uzivo o igrama. Danas svatko pogleda par sekundi videa i kenja bez pokrica, a uzivo nezna sastavit prostu recenicu ili izrazit misao.

Meni najviše fale igraonice i lan partije. Danas je sve postalo preko neta, a nista ne moze zamjeniti virenje preko kartonske ograde da vidim gdje se protivnik sakrio.

Nadovezao bi se na ovo. Ne mogu opisat kolko me igranje pustilo i kolko mi se SP igre uopce vise neda igrat. Stalno mi se desava  da upalim igru, igram je par minuta i ugasim je. Da sad pocnem nabrajat koje sam sve igre igrao 10 minuta i nikad ih vise upalio, vjerojatno se ne bi smio vise ni pojavit ovdje.
Ne radi se o nedostatku vrenena, jednostavno zelja za igranjem je nestala.

Fali vremena, ne toliko da ne stignem nešto odigrati, nego ako imam 4 sata slobodno, žao mi je potrošiti 6 sati :) na nešto "glupo" kao igranje.

Dogodi mi se da i dok igram osjećam neku vrstu grižnje savjesti, kao da tratim vrijeme...

Čitanje časopisa na wc-u od korica do korica, iščekivanje izlaska nove igre i kupovina iste kod lokalnog pirata. Proveo sam lijepe sate, dane, godine uz gaming i iskreno, ne žalim. Radio sam ono što sam volio i uživao u tome.

- Ekspanzije! Baš baš ekspanzije koje se igraju danima i koje su bogate sadržajem a ne ova one day DLC sranja
- To vrijeme kad su se video igre radile sa srcem i dušom a ne potrebom da se natuče $$$$
- Vrijeme prije društvenih mreža (uključujući i YT) na kojima se sve živo spojla prije reda  - Kupiš igru na sam release date, a spoileri, prohodi, nekli ključni screenshot ili sadržaj za isto se pojavi na ambalaži od Zbregov kefira (isto važi  za serije i filmove)