Priznajem, topik je maznut sa resetere, ali bi ga proširio na cjelokupno razdoblje a ne samo 6. generaciju konzola. Dakle sve što vam padne na pamet da je bilo prisutno prije, a danas toga više nema (ili ima, ali se gotovo ne primjeti). Evo da ja nabacim nešto pa da vidite na što ciljam:

Memory Cards - ima nešto u tome kad posjeduješ taj mali komadić hardvera prijeko potreban za sejvanje i borba s uvijem malim prostorom
Couch split screen - bilo da se radi o racing igrama ili drugim žanrovima
Crash Bash - baš bi volio igru na takav kalup doživjeti u modernom izdanju. Kratke zarazne igre i cijela avantura koju bi se moglo igrat u više igrača
Kostimi koji su unlockables - kao onaj butik u Resident Evilu gdje odeš i presvučeš se u obleku BEZ da za to platiš. U biti, općenito unlockables tog tipa. Sad je to sve DLC
Spyro the Dragon - možda se dogodi remaster, možda ne. Ali jedan proper PS1 Špiro baš fali
Action Replay ili Explorer cheats - provali igru na razne načine ukucavanjem specijalnih kodova
Pošten stari Tony Hawk - i to Neversoftov
Dino Crisis - u bilo kojem obliku od prva 2 nastavka
Final Fantasy sa starim ATB sustavom borbe
Otić kupit igru u Algoritam na Gajevoj (bili su skupi, ali jbg, ranih 2000ih nisam imao paypal ni pristup online trgovanju)
Igraonice gdje dođeš među ekipu, platiš 10kn sat vremena i prašiš igru koju nemaš
Posuđivanje SNES igara iz videoteke da ih isprobam i igram
Kupovanje starih časopisa i jurnjava doma da ih listam s guštom i slinim nad novim igrama

ima tog još, al evo, da se starta temica.

Fali mi "stari ja" koji je igrao sve i svašta i uživao u svakakvim igrama, a sad odigram samo najveće hitove tipa nadolazeći GoW ili  RDR2 koji ću sigurno odigrati. Za ove sve ostale igre između tih najvećih hitova jednostavno nemam volje ni probati više.

Zaboravih dodati i proper Ridge Racer u maniri Type 4. Oni na PSP-u su bili zabavni, al već mi je to izgubilo tu neku draž. Znači volio bi doživjeti Ridge Racer 8 (a da nije kao Unbounded, bože sačuvaj), i da ima priču kao Type 4 i lijepe staze. Naravno, da je Grand Prix raznovrsniji te da ima onaj Extra Trial sa bolesnoćama od auta. Tu bi udarilo u feel od prije 19 godina. Jao što vrijeme leti.

Fali mi "stari ja" koji je igrao sve i svašta i uživao u svakakvim igrama, a sad odigram samo najveće hitove tipa nadolazeći GoW ili  RDR2 koji ću sigurno odigrati. Za ove sve ostale igre između tih najvećih hitova jednostavno nemam volje ni probati više.
Nadovezao bi se na ovo. Ne mogu opisat kolko me igranje pustilo i kolko mi se SP igre uopce vise neda igrat. Stalno mi se desava  da upalim igru, igram je par minuta i ugasim je. Da sad pocnem nabrajat koje sam sve igre igrao 10 minuta i nikad ih vise upalio, vjerojatno se ne bi smio vise ni pojavit ovdje.

Ne radi se o nedostatku vrenena, jednostavno zelja za igranjem je nestala.

Jedino sto je ostalo su povremeni turniri u sportskim igrama s ekipom i tu i tamo koj mec nogaca ili par krugova u f1.

I opet, nije da nema vrhunskih igara i nije da sam zasicen, al jednostavno ne mogu se na silu tjerat.

Iznimke su jedino igre poput Uncharted serijala i TLOU, prakticki tih par ekskluziva koje mi se ful igraju.

Takoder, sve vise razmisljam o nintendovim igrama. Ne uzimanje nijedne nintendove konzole je najveca greska koju sam ikad napravio u gamingu, jer sad ako bi mi nesto pasalo to su njihove platformske igre.

Fali mi "stari ja" koji je igrao sve i svašta i uživao u svakakvim igrama, a sad odigram samo najveće hitove tipa nadolazeći GoW ili  RDR2 koji ću sigurno odigrati. Za ove sve ostale igre između tih najvećih hitova jednostavno nemam volje ni probati više.
Nadovezao bi se na ovo. Ne mogu opisat kolko me igranje pustilo i kolko mi se SP igre uopce vise neda igrat. Stalno mi se desava  da upalim igru, igram je par minuta i ugasim je. Da sad pocnem nabrajat koje sam sve igre igrao 10 minuta i nikad ih vise upalio, vjerojatno se ne bi smio vise ni pojavit ovdje.

Ne radi se o nedostatku vrenena, jednostavno zelja za igranjem je nestala.

Jedino sto je ostalo su povremeni turniri u sportskim igrama s ekipom i tu i tamo koj mec nogaca ili par krugova u f1.

I opet, nije da nema vrhunskih igara i nije da sam zasicen, al jednostavno ne mogu se na silu tjerat.

Iznimke su jedino igre poput Uncharted serijala i TLOU, prakticki tih par ekskluziva koje mi se ful igraju.

Takoder, sve vise razmisljam o nintendovim igrama. Ne uzimanje nijedne nintendove konzole je najveca greska koju sam ikad napravio u gamingu, jer sad ako bi mi nesto pasalo to su njihove platformske igre.
Evo samo da ti mozda dam tracak nade...:)
Tako je i meni bilo prije par godina,nista mi se nije dalo igrat,svasta zapocinjao i nista dovrsio...dok nisam napokon odlucio uzet Wii,kojeg sam kupio,probao,nije mi se upravljanje svidjelo i spakirao u ormar gdje je bio netaknut vise od 1g.! Hocu ti reci da su me naslovi poput Super Mario Galaxy i Donkey Kong Country vratili u "zivot"...genijelne igre kakve neces naci na drugim konzolama,nakon toga opet normalno sve igram..:)

- Prelaženje igara zajedno s bratom, po pola sata svatko.
- Časopisi sa demo diskovima, koji bi za sitne novce pružali sate zabave.
- Pokretanje igara bez ogromnih apdejta.
- Cvrčanje PS1 lasera dok je učitavao pirate, toliko mi je taj zvuk prirasao srcu, da PS1 igre i dalje igram na PS1 konzoli isključivo zbog tog zvuka.
- Igranje po 10 do 15 sati u komadu, bez da me Index/Dnevnik bombardira da ću krepat zbog toga (još uvijek sam živ i posve zdrav)

Priznajem, topik je maznut sa resetere
o d v r a t n o

Al dobro, van nekih stvari koje su već spomenute - šifre. DLC je ubio šifre. Općenito gluposti koje bi developeri ubacili u igru čisto zato jer su mogli. Big Head mode, No Gravity, God Mode, itd. Mislim, postoje još uvijek manje igre s time (ja se nadam barem) ali neka veća produkcija i neće tako nešto. Najbliže je, začudo, Uncharted sa otključavanjem debelog Drakea npr.

- Neizvjesnost hoce li se pojaviti playstation logo kad zavrtis pirata
- Iscekivanje petka kada sa ekipom igras do jutra PESa
- Drugaciji pogled na igre, bez poznavanja studija koji je igru napravio i milion besmislenih cinjenica o njima. Odnosno nezrelo dozivljavanje igara koji nikada vise nece biti isto
- Trenutak kada kupis igru pa ne mozes docekat da dodjes kuci da probas
- Dovrsene igre
- Igraone
- Stara ekipa koja se rasula po svijetu

- Neizvjesnost hoce li se pojaviti playstation logo kad zavrtis pirata
- Iscekivanje petka kada sa ekipom igras do jutra PESa
- Drugaciji pogled na igre, bez poznavanja studija koji je igru napravio i milion besmislenih cinjenica o njima. Odnosno nezrelo dozivljavanje igara koji nikada vise nece biti isto
- Trenutak kada kupis igru pa ne mozes docekat da dodjes kuci da probas
- Dovrsene igre
- Igraone
- Stara ekipa koja se rasula po svijetu
Potpis na sve, sa naglaskom na igraone koje su bile neizostavan dio mog djetinstva i online igranje im nije ni do koljena.

Fali mi da sam 15 godina mladji i da mi je najveca briga na svijetu playstation i prelazak igara...
Super mario...super nitendo...pistolj...i gadjanje tanjura i pataka...vrh mog zivota

Poslano sa mog SM-J530F koristeći Tapatalk

SILENT HILL.

Općenito fali onaj stari normalni Konami.

I naravno, mali milijun drugih stvari na tragu ovih navedenih od strane Voltriza, zbog kojih bih se samo rasplakao, a koje život znače (ili su barem značile). I ništa više.

Fali mi kupovanje casopisa koji su bili jedini izvor informacija i najava novih igri.Ono kad listas stranice i gledas screenshotove i golicas svoju mastu kako bi to mogli bit u pokretu i stvaras si hype.Isto tako i CD sa Demo igrama.
Pomalo mi i nedostaje vađenje CD/DVD ROMa kod pokretanja igri.
Nedostaje mi Windows 98
Igranje kvalitetnih singleplayer igri

Višak vremena.
Druženje s drugim igračima.
"Proper games", a ne ova moderna hajpana isprazna sranja.
Općenito stara ekipa, xfire, MSN.
Cijela srednja na xfireu, dere se CoD, C&C Zero Hour, Silkroad Online, WoW...a sad svi oženjeni, zauzeti obavezama... i onda se pitam gdje mi nestala volja za igranjem.

- Neizvjesnost hoce li se pojaviti playstation logo kad zavrtis pirata
- Iscekivanje petka kada sa ekipom igras do jutra PESa
- Drugaciji pogled na igre, bez poznavanja studija koji je igru napravio i milion besmislenih cinjenica o njima. Odnosno nezrelo dozivljavanje igara koji nikada vise nece biti isto
- Trenutak kada kupis igru pa ne mozes docekat da dodjes kuci da probas
- Dovrsene igre
- Igraone
- Stara ekipa koja se rasula po svijetu
.

Evo samo da ti mozda dam tracak nade...:)
Tako je i meni bilo prije par godina,nista mi se nije dalo igrat,svasta zapocinjao i nista dovrsio...dok nisam napokon odlucio uzet Wii,kojeg sam kupio,probao,nije mi se upravljanje svidjelo i spakirao u ormar gdje je bio netaknut vise od 1g.! Hocu ti reci da su me naslovi poput Super Mario Galaxy i Donkey Kong Country vratili u "zivot"...genijelne igre kakve neces naci na drugim konzolama,nakon toga opet normalno sve igram..:)
Odlične igre.
Nedostaje mi gameplay kakve su imale stare igre.
Ja sam imao pauzu u gamingu oko 4-5 godina,a odlučio sam se vratiti nakon odigranih Donkey Kong Country: Tropical Freeze i Mario 3d World sa Wii U koje su evolucija tih starih igara i vratila su me u doba kada sam sa svime krenuo.

SILENT HILL.
Evo baš se igra dvojka i četvorka malo na Xboxu, lijepo to izgleda i danas. Nek zima potraje, moglo bi se to opet preći, ipak sam ih samo jednom odigrao a to je jako nesrazmjerno u odnosu na prvi dio.

Onda si odabrao ajmo reći krivu platformu. SH je primarno rađen za PS,i to se vidi ponajviše kada vidiš kako su završili portovi SH2 za Xbox i PC. Ali ok, i to su valjda sitnice.

Inače, nedavno sam odigrao Quake 2 i mogu reći da me ovo baš lijepo bacilo u prošlost FPS naslova kojima je fokus bio SP kampanja i igrivost bez puno dodavanja nepotrebnih elemenata, DLC-a, covera, glavnog igrača koji je "spužva" za metke i sličnih gadarija. Doom je nedavno bio pravi primjer da i takav koncept može proći. Samo strejfanje, brza akcija i adrenalin. To je to.

Hodanje kroz ventilaciju.
Trenutno sam na Black Mesi (HL1). Mislim da mi je već dovoljno puzanja kroz ventilaciju za cijelu ovu godinu.: p Ali da, ima nešto u tom osjećaju klaustrofobije i varljivom osjećaju sigurnosti. Jer fakin headcrab je vjerojatno tu negdje iza ugla -

Onda si odabrao ajmo reći krivu platformu. SH je primarno rađen za PS,i to se vidi ponajviše kada vidiš kako su završili portovi SH2 za Xbox i PC. Ali ok, i to su valjda sitnice.

Inače, nedavno sam odigrao Quake 2 i mogu reći da me ovo baš lijepo bacilo u prošlost FPS naslova kojima je fokus bio SP kampanja i igrivost bez puno dodavanja nepotrebnih elemenata, DLC-a, covera, glavnog igrača koji je "spužva" za metke i sličnih gadarija. Doom je nedavno bio pravi primjer da i takav koncept može proći. Samo strejfanje, brza akcija i adrenalin. To je to.

Hodanje kroz ventilaciju.
Trenutno sam na Black Mesi (HL1). Mislim da mi je već dovoljno puzanja kroz ventilaciju za cijelu ovu godinu.: p Ali da, ima nešto u tom osjećaju klaustrofobije i varljivom osjećaju sigurnosti. Jer fakin headcrab je vjerojatno tu negdje iza ugla -
Nije kriva uopće. Prešao sam PS2 verzije i istina je da SH2 ima nešto više magle ali Xbox verzija ima bolje osvjetljenje i rezoluciju a i framerate je ugodniji tako da se svakako isplati igrati na toj platformi. Većina igara što sam ih probao izvode se i izgledaju bolje na XB a PS2 mi ne pokreće backupove pa mi drugo i ne preostaje nego igrati na Boxu.
PC verzija ima kontrole prilagođene za tipkovnicu tako da fuj to a i na CRT stare igre bolje izgledaju.

Poslano sa mog E2003 koristeći Tapatalk