Evo da mrvicu prokomentiram kraj igre. SPOILERI ZA 5. EPIZODU:
Meni je taj kraj bio... Prejednostavan. DONTNOD je napravio tako predivan misterij obilježen karizmatičnim i simpatičnim likovima s kojima se lako povezati čim se pređe preko te početne prepreke pretjerivanaj u srednjoškolskom govoru. No kako su epizode išle, misterij je postao sve kompliciraniji i zbog toga sam očekivao nešto više od kraja. Kraj se sve na jednu odluku. Tada. U tom trenutku. I nekako mi se svo putovanje kroz vrijeme činilo uzaludnim zbog toga što smo dobili na kraju. Očekivao sam kompliciraniji kraj jer je misterij postajao sve veći, a krenulo je od kraja treće epizode. Na kraju sam dobio osjećaj da ni sami autori nisu bili sasvim sigurni kako se izvući iz odlične premise pa čak i sredine.
Sama ideja je vrlo poetična: prošlost je prošlosti i nju ne možeš dirati. Nije samo riječ o Chloeinoj žrtvi, već i Maxinoj. Stvarno odlična i emotivna ideja, no nekako mi je anuliralo sve odluke koje sam doveo do tada. Na kraju se sve svelo na povratak na početak. Alternativa je pustiti da grad bude uništen i otići s Chloe, no tu opet nemamo neki utjecaj naših odluka. Ispada da su naše odluke bile tu samo zato da budu, da se igramo s mehanikom koju su uveli. Ne znam, to mi je nekako umanjilo čitav dojam i umjesto remekdjela smo dobili, i dalje vrlo dobru, no samo to, vrlo dobru igru. Još uvijek je to stepenicu iznad puno avantura i po meni je najbolja avantura ovakvog tipa još od Heavy Raina i prve sezone Telltaleova Walking Deada, no zbog ovakve odluke jednostavno ju ne mogu podići iznad, ne mogu ju još više istaknuti.
No istina je da je riječ o iznadprosječnoj igri čijem se nastavku jako veselim, unatoč tome što nećemo više slušati Ashly Burch, zbog štrajka. Epizoda četiri je imala vrhunski kraj.
Life is Steangeom.
StrangeSteangeSteamgeSteam
