Kekov poraz, nema se što previše reći. Od svih silnih najava opet smo došli primarno obraniti svoj gol, a tek onda zabitii i bilo je jasno da se tako ne može 90 minuta, pogotovo s izostankom dvojice stožernih obrambenih igrača (što ne opravdava ovaj poraz). Prvih 45 minuta je blok ispred zadnje linije funkcionirao, Maleš Močinić i Brezovec su zaustavljali sve što se moglo zaustavit, bekovi Ristovski i Zuta su pokrivali solidno prostor, pa Mitrović i Bradarić na stoperu nisu imali previše posla. Problem je što je na taj način čak 7 igrača posvećeno isključivo defenzivnoj igri i naprijed smo jedino mogli gledati Tomasove bijegove koji nebi na kraju dali ništa jer nije bilo podrške, Gavranovićeva zaleđa, i nevidljivost Bezjaka. Možda bi netko od njih trojice i bio efikasniji da nije Brezovec bio jedini igrač tranzicije iz obrane u napad, i da nije morao slat samo svijeće jer su Šifo i Sigali čitali svaki drugi oblik kreacije.
Drugo poluvrijeme je sve jednostavno palo na nivo niže. Mamić je napravio izmjene na vrijeme, a naši bekovi su se i dalje trošili i upravo su od tuda i najveće prijetnje pristizale. Močinić je bio ispodprosječan cijelu tekmu, ali u 2. pol je uspio biti još i gori što je dovelo do popuštanja tog bloka ispred stopera pa prvi gol nije bio nikakvo iznenađenje. Kombinacija ta dva minusa je upravo doveo do toga (Močinić ispao, Zuta zakasnio). Drugi gol je isto posljedica pada fizičke snage i borbenosti, i iskreno cijelu tekmu sam se pribojavao takvog gola, jer tri zadnja vezna radilice, 2 beka, 1 srednji vezni koji igra stopera i samo 1 stoper, zvuče kao recept za primit gol iz dominacije u skok igri. Začudo Dinamo to nije ranije prepoznao, ali eto, ipak dovoljno rano za riješit utakmicu.
Ofenzivno kao što rekoh velika nula, ne može se ništa izdvojit jer ništa nisu uradili. Preduboko pozicioniranje, izostanak pridodavanja što srednjih igrača, što kvalitetnih overlapova od bekova i zamjene jer eto, primili smo gol pa nek se vidi da nešto pokušavamo promijenit. Taktički teški promašaj i potpuno kriva filozofija.
Moram samo naglasit da sam ostao jako impresioniran Schildenfeldom. Frajer je pri pobjedi 3-0 bio najbolji igrač utakmice. Pročitao je apsolutno svaki pas, bio smiren i preczan kada je imao loptu u nogama, nije izgubio niti jedan zračni duel, i uvijek je bio na lopti prije nego li itko drugi na terenu. Performans za pokazivat mladim stoperima u školama nogometa.
