Prije jedno 3 tjedna sam si tražio koji bi mi sitcom odgovarao za gledanje kad želim upotrebljavati 0,000001% moždanih vijuga, i izbor je pao na 2 and a half men. Imao još ponešto dana aktivnog Amazon Prime Videa pa rekoh, why not. Znam da se serija vrti konstantno na našim TV postajama, al imam filing da uvijek brljave s redosljedom ili ne pokažu sve što stvarno nema smisla. Plus, ovako mi je lakše pratit gdje sam stao i kad nastaviti. Prvotno je bilo da nisam bio siguran jesam li ikad vidio baš prvu epizodu odnosno prvu sezonu. I tako se to zaredalo da bih nekada bilo i po 10 epizoda dnevno odgledanih što i nije nešto neuobičajeno kad se shvati da efektivno bez reklama i introa/outroa serija traje u prosjeku 20 min.
262 epizode (ako se ne varam, toliko ih ima) kasnije, zaključujem sljedeće: Chuck Lorre tip sitcoma mi totalno paše za gorespomenute prilike - mozak na pašu i tu i tam se nasmijat prečesto toliko mutavim forama da te ne mogu ostaviti ravnodušnima. Dakako, duo Alan i Charlie su mi prvih par sezona totalno nenadmašni, kao i Jake kao neki medijator sa svojim nekad toliko moronskim, a nekad totalno witty upadima da se moraš smijat. Jedino što kako sezone idu, postanu pomalo dosadne i jeftine te fore s općenitim kurvarlukom i prostitucijom svih arguablly loših vrijednosti. Plus modus operandi u sezonama postane prečesto isti.
Zato sam sklon vjerovati da je Ashton čak breath of frash air. Srećom da ga nisu u potpunosti pretvorili u još jednog Charliea, nego je ispao nešto između njega i nekog po vrijednosti i ponašanju totalno suprotnog lika. Možda da se s tim posljednim više koketiralo i probalo otići u nekom sasvim nepoznatom smjeru bi serija bila na svoj način jednako dobra kao i prije. Ovako se posezalo za jeftinim krpanjem u vidu uvođenja Jenny koja bi trebala biti gej varijanta Charliea (ipak mu je kakti kćer), a zapravo mi je cijelo vrijeme bila naporna i glupa iritacija od lošeg lika. Posvojeni Louis bi trebao biti novi Jake, ali prekratko je u seriji da dođe do izražaja (iako je mogao biti dobra zamjena). Na kraju ispada on, kao i Jenny, kao ne baš nekakvo udovoljavanje novim trendovima, zna se kojima (bez obzira na kvalitetu).
Uglavnom, previše teksta, a opet zaključkom neću mrdnuti dalje od one - zgodna serija za baciti mozak na pašu. Jel trebala imati baš toliko sezona, nisam baš siguran.
Nakon toga se uhvatih Mandaloriana. Pošto iz principa neću davati pare Disneyu jer su đubrad, s guštom sam teretio internet za gusarsku verziju. Samo ću ukratko reć jer mi je dopizdilo više pisat ovaj post - serija je u 2 sezone bolja nego star Wars filmovi zadnjih 15ak god, pa čak i više. A to sve treba reći.
Srdačno.