Into the Badlands
Odgledao prve dvije sezone (6 + 10epizoda) te prvu u trećoj. Daklem, ovo je takav kaos.
U jednu ruku izuzetno glupo i nevjerojatno naivno te na trenutke negledljivo koliko je zatupljujuće. A u drugu, vizualno je toliko savršeno da mete pod s nekim puno ozbiljnim serijama. Produkcija je odlična, kostimi fantastični, korištenje boja, kontrasta i cinematografija općenito su top notch.
Priča prati neku alternativnu postapokaliptičnu stvarnost gdje je taj Badlands podijeljen na 6 barona koji međusobno kuju zavjere, spletke i smicalice. I svako svakog prevari, ponekad i nekoliko puta u jednoj epizodi. Ko da gledam kombinaciju tinejđerske naive i meksičke sapunice.
Ali kaj je je, ako se isključi mozak te se prepusti naivi i gluposti, moguće je uživati u vizualnim elementima plus onom što nisam spomenuo, a to je fantastična koreografija borbe (i borilačke vještine i mačevanje). Istina, i ta borba je naiva, sve prepuno nerealnih pokreta, okreta i letenja, ali je fakat zabavno.
E da, nisam spomenuo ni zanimljiv casting - Stephen Lang, Nick Frost, Lance Henriksen, Marton Csokas te super spretna i atraktivna Emily Beecham. Realno, serija nije za više od 6, ali ako ju prihvatite kao blesavu, ali prekrasno snimljenu te spektakularno koreografiranu borbu, onda bi vam mogla biti za 10/10.
Da imam 10 godina, mislim da bi vrištao od sreće gledajući ovo. Ovako vrlo često zaspim.
The Handmaid's Tale
Iako su me, nakon prve dvije odlične epizode, iduće dvije dosta razočarale, ostatak sezone je briljantan. Ova serija je najbolja kad se pokazuje upravo ta dinamika koju su počeli u prvoj sezoni - Fred, Serena i June, s dozom Janine i tete Lidije.
Iako je i u prvoj sezoni bila odlična, posljednje dvije-tri epizode pripadaju fantastičnoj Yvonne Strahovski. Lakoća kojom prikazuje te nijanse emocija, taj unutarnji sukob njene ideologije koja lagano biva suprostavljena s njenim biološkim i emotivnim željama je portretiran tako detaljno i duboko da bi valjda i najtvrđa cigla uspjela osjetiti njenu bol i poistovjetiti se s njenim osjećajima.
Posljednje tri epizode su apsolutno zlato i vrhunac TV stvaralaštva u posljednje vrijeme.
Čeka se kraj sezone pa ću zaokružiti dojmove.
WestWorld
Moguće da sam u ovom slučaju malo subjektivan jer sam oduvijek bio slab na ovu tematiku - umjetno stvorena kreacija koja sazrijeva te se okreće protiv svog stvoritelja. Naročito jer vidim mnoge kojima je ova sezona lošija od prve, ali meni je jednako kvalitetna.
Ljudi se žale na sporost, na filler epizode i previše ponavljanja već spomenutih stvari, razvučenih u nepotrebne dubine. Mogu shvatiti to stajalište, naročito ako niste ufurani u priču, likove i atmosferu, ali ja jesam i apsolutno svaka epizoda mi je savršeno legla.
Istina, tempo se često prebacuje iz radnjom pretrpane epizode koja puca po svim cilindrima, do iduće koja je totalna melankolija i introspektiva nekih likova koje do sada nismo ni previše primjećivali. Ali upravo ta hrabrost i način na koji kreatori ne podliježu nekim normama i očekivanjima meni savršeno leži.
Produkcija je savršena kao i u prvoj sezoni, Ramin Djawadi je majstor nad majstorima. Čuti Heart Shaped box u njegovoj piano verziji ili pak Paint it Black na tradicionalan japanski način je apsolutno unikatno i emotivno iskustvo.
Čeka se posljednja epizoda od sat i pol, za koju se od srca nadam da će dolično zaokružiti odličnu sezonu genijalne serije.
Legion
Ovo mora pogledati svako!
Dugo sam odgađao gledanje ove serije jer mi je već fakat dosta svih tih superhero serija. Istina, najviše sam okružen CW universom (Arrow/Flash/Supergirl/Legends of Tomorrow/Black Lightning) koji je stvarno počeo smrditi. Mislim, nije to nikada ni bilo nešto vrhunski, ali su ljubitelji žanra mogli uživati. Naročito u Flashu, barem u prvoj sezoni, koja je zaista odskakala kvalitetom scenarija, glume i odličnog negativca. Nakon toga su došli i Gifted, Runaways, sad i Cloak and Dagger, uglavnom, stvarno smo zatrpani ovim žanrom.
Ali čuo sam priče da je Legion drugačiji. Moram reći da definitivno glasine nisu bile pogrešne!!
Možda će vam nešto značiti ako kažem da je kreator ove serije Noah Hawley napravio i Fargo (TV verziju). Nema puno epizoda po sezoni (10 prva, 11 druga), tako da je tempo taman odličan, sve je cijelo vrijeme konkretno, direktno i napeto, bez nepotrebnog razvodnjavanja.
Ovo je serija koja pršti od karaktera, ambicije i stila. Gledao sam beskrajno mnogo stilski unikatnih serija i filmova, kao i mnogo mindfuck kreacija, ali zaista ništa nisam vidio što se može mjeriti s ovim. Netko je možda bio bolji u jednom elementu, ali nitko ne može parirati ovakvom kompletnom paketu. Tu ima toliko različitih elemenata, toliko poigravanja likovima, scenarijem, naracijom da u potpunosti zaokupi oči glavu. A da ne pričam o tehničkom aspektu. Toliko genijalno odrađenom cinematografijom i radom kamere koja se svaki tren poigrava sa svim poznatim filmskim elementima.
Konstantna igra boja, kuteva snimanja, kadriranja, prebacivanja u stripovski mod, korištenja dokumentarnih elemenata, trippy-dreamlike sekvenci, crtanih elemenata, nasumičnih plesnih brojeva, burleski, ma riječi ne mogu opisati što se tu sve događa! Mislim, kad čujete i vidite početak posljednje epizode druge sezone gdje dva glavna lika pjevaju Behind Blue Eyes u apsolutno unikatnoj audiovizualnoj verziji, znate kakav dragulj je u pitanju.
Ne bih htio pričati o radnji da ne spojlam, jer ova serija zaslužuje da ju u potpunosti sami iskusite, ali mogu reći da je gluma odlična, naročito u pitanju glavnog lika, ali moram reći da je u sjećanju ipak najviše ostala nevjerojatno dobra Aubrey Plaza.
Ovo mi je došlo sasvim neočekivano i trenutno je ušlo u top 10 serija ikad.
