Meni je gotovo potpuno suprotno stajalište, bez problema sam se povezao s likovima. Kliknula mi je ta... Ljudska karakterizacija. Nekako imam osjećaj da ne shvaćaš razmjer tog događaja. To je 14 milijuna ljudi. I svi su nestali... Negdje! I ljudi ne mogu ni pokopati svoje voljene jer ne znaju jesu li živi, jesu li mrtvi, žive u neznanju koje ih dovodi do ludila. I pokušavaju onda ignorirati to, pokušavaju na bilo koji način pobjeći. Nakon tog događaja su u vodu pale sve teorije znanosti, sve religijske teorije pakla, raja, čistilišta. Ljudi ne znaju zašto žive i zbog toga svoj život prepuštaju sudbini. To je sve što mogu reći za prvu sezonu, daljnje sezone itekako produbljuju raspravu.
Za GR ću u spoileru pisati, čisto zbog toga što ima tu saznanja koja je lijepo sakriti, a isto tako se dotiče i događaja pred kraj sezone.
Zapravo, razmisli malo, kako ćeš najbolje svoj cilj postići. Tako da apsolutno ništa ne radiš. Samo si prisutan. Kao neobjašnjivi strah, ne znaš zašto, ali osjetiš trnce i osjećaj kao da te netko gleda. To radi i GR - promatra. Promatra svijet koji se pokušava nositi s nečime što je za njih smak svijeta. Za njih je taj gubitak, označio kraj ljudskog roda, ne vide razlog zašto bi živjeli kada se iz vedra neba može dogoditi takvo nešto. I ne mogu podnijeti kako ostatak svijeta pokušava preći preko toga, pokušavaju se oporaviti, možda čak s vremenom i zaboraviti i to je motivacija GR-a. Zbog toga rade to što rade. Zbog toga su Nori i ostalima ubacili voštane figure njihovih voljenih - da ih podsjete da je sve stalo i da je ovaj put u Pandorinoj kutiji ostala samo bol, a ne nada.
