Pogledao sam do kraja Stranger Things.
Ni sam nisam očekivao ovako dobru seriju. Interesantna premisa, ali je lako moglo otići u predvidljivom smjeru. Iako je ta predvidljivost prisutna tu i tamo, to nije nužno loša stvar. U moru twistova, tu i tamo lijepo sjedne kada se nešto uspije predvidjeti, pogotovo ako želite da ide u tom predviđenom smjeru.
Serija izvanredno barata između avanturističkih elemenata filmova osamdesetih (Goonies, Stand By Me) i novijeg mračnog pogleda na SF i detektivski žanr. Pritom najveću ulogu imaju režiranje, koje je apsolutno maestralno, i synth glazba osamdesetih. Sve skupa je stvorilo atmosferu koju želim ponovno iskusiti, stoga vjerujem da ću još barem jedanput pogledati ovih osam epizoda.
Gluma je vrhunska, pogotovo klinci koji su vrlo uvjerljivi. Likovi u niti jednom trenutku nisu naporni, uvijek se može razumijeti lika, shvatiti njegovu motivaciju.
Uz to, ima jedan od, za mene, najboljih završetaka sezone ikada. Posljednjih 50 minuta je točno ono što se tražilo od serije.
Osim navedenih Gooniesa i Stand By Me, podsjetilo me na Beyond: Two Souls, no to će biti jasno zašto onima koji su odigrali igru i krenuli sa serijom.
Topla preporuka svakome tko je željan dobre znanstvene fantastike, a pogotovo onima kojima su filmovi osamdesetih (E.T. recimo) ostali u lijepom sjećanju.
