Ne shvaćaju ljudi veličinu te igre.
Lagani je offtopic za Nier temu pa da ne bismo zaglibili.
Veigue
Situacija s Nierom me uvijek podsjeti na to koliko je današnji gaming čudan. Ovo se ponajviše odnosi na kritike koje je N pokupio (zastarjele mehanike). Ne znam što se pod tim pojmom točno nalazi, iskreno me niti ne zanima ali takav bi način budućim korisnicima mogao postaviti krivu, iskivljenu sliku o igri.
Prije no što sam kupio igru pročitao sam nekoliko mini recenzija korisnika u kojima su svi redom navodili kako igru nisu mogli kvalitetno niit započeti jer im je bila suviše izazovna, nakon toga je slijedila uobičajena kritika usmjerena ka izostanku auto-savea, a potom, nakon završenog prologa (gdje ti igra zapravo po prvi put da mogućnost snimanja) slijedi prenemaganje zbog snimanja na savepontovima (koji imaju poprilično širok radius u kojem se može sejvati).
Možda sam odrastao u nekom drugom vremenu, možda sam svoje gamersko iskustvo brusio na nekim drugim igrama, ali ništa od gore navedenog meni nikada nije predstavljalo problem. Iskreno, drago mi je da je igra zakoračila u tu retro sferu i na posve prirodan način donijela ono malo nostalgije koje je ostalo kako u žanru, tako i u cijeloj indutriji.
I razlog zbog kojeg je ovo van Nier teme je sljedeće. Sjećam se u magli (ispravi me ako griješim) kako si upravo ti pisao u Xenoblade temi o recenzijama koje su uputile kritike na račun priče, odnosno, da budem precizniji, na račun "previše" priče. Ovo me, moram priznati, iznenadilo budući da je današnji gaming poprilično mlak po tom pitanju. Stoga čak i mogu razumijeti nonšalantnost ljdui na spomen gaminga kao kvalitetnog medija za prepričavanje priče.
Dopustiit ću si opet da se vratim u onu "čarobnu" '98 i prisjetim se dva naslova koje i dan danas smatram najboljim narativnim dostignućima u gamingu uopće. Na samom je vrhu FFTactics, a tik iza njega, vjerno ga prateći, kaska Xenogears. S obzirom na obujam, kompleksnost, simboliku i sve silne poruke koje te dvije igre imaju, strah me je pomisliti što bi se dogodilo da danas takvo što ugleda svijetlo dana. Uzmmo li u obzir kako su sve teme koje ta dva naslova obrađuju i danas itekako prepoznatiljive i primjenjive na nivou društva, čini stvari znatno zanimljivijima... i mračnijima, nažalost.
I sad sam opet napisao polu esej koji liči na rage post. A po prvi put nije.