Chrono Trigger – 1994/95 Developer Interviews with Kazuhiko Aoki, Takashi Tokita, Yoshinori Kitase and more

http://shmuplations.com/chronotrigger/

Da li tko zna išta o onom Zwei serijalu te može li se napisati koja riječ? (jer sam ja prelijen da guglam)

Vidim da je izašao neki za PC - The Arges Adventure - i da je dungeon crawler, ali isto tako, vidio sam prije gameplay za drugu igru iz serijala (Insurrection ili tako nekako) gdje je gameplay potpuno drugačiji.
Meni ovaj prvi više odgovara. (Koji posjeća na Guided Fate Paradox, Sorcery Saga, Shiren the Wanderer... uopće ni ne znam koji je naziv za takve RPG-e; ''dungeon cralwer'' baš i nije najbolji i najdetaljniji opis, jer i Diablo i Etrian Odyssey su dungeon crawleri, a nisu nimalo slični.)

Ne shvaćaju ljudi veličinu te igre.
Lagani je offtopic za Nier temu pa da ne bismo zaglibili.

Veigue 

Situacija s Nierom me uvijek podsjeti na to koliko je današnji gaming čudan. Ovo se ponajviše odnosi na kritike koje je N pokupio (zastarjele mehanike). Ne znam što se pod tim pojmom točno nalazi, iskreno me niti ne zanima ali takav bi način budućim korisnicima mogao postaviti krivu, iskivljenu sliku o igri.

Prije no što sam kupio igru pročitao sam nekoliko mini recenzija korisnika u kojima su svi redom navodili kako igru nisu mogli kvalitetno niit započeti jer im je bila suviše izazovna, nakon toga je slijedila uobičajena kritika usmjerena ka izostanku auto-savea, a potom, nakon završenog prologa (gdje ti igra zapravo po prvi put da mogućnost snimanja) slijedi prenemaganje zbog snimanja na savepontovima (koji imaju poprilično širok radius u kojem se može sejvati).
Možda sam odrastao u nekom drugom vremenu, možda sam svoje gamersko iskustvo brusio na nekim drugim igrama, ali ništa od gore navedenog meni nikada nije predstavljalo problem. Iskreno, drago mi je da je igra zakoračila u tu retro sferu i na posve prirodan način donijela ono malo nostalgije koje je ostalo kako u žanru, tako i u cijeloj indutriji.


I razlog zbog kojeg je ovo van Nier teme je sljedeće. Sjećam se u magli (ispravi me ako griješim) kako si upravo ti pisao u Xenoblade temi o recenzijama koje su uputile kritike na račun priče, odnosno, da budem precizniji, na račun "previše" priče. Ovo me, moram priznati, iznenadilo budući da je današnji gaming poprilično mlak po tom pitanju. Stoga čak i mogu razumijeti nonšalantnost ljdui na spomen gaminga kao kvalitetnog medija za prepričavanje priče.

Dopustiit ću si opet da se vratim u onu "čarobnu" '98 i prisjetim se dva naslova koje i dan danas smatram najboljim narativnim dostignućima u gamingu uopće. Na samom je vrhu FFTactics, a tik iza njega, vjerno ga prateći, kaska Xenogears. S obzirom na obujam, kompleksnost, simboliku i sve silne poruke koje te dvije igre imaju, strah me je pomisliti što bi se dogodilo da danas takvo što ugleda svijetlo dana. Uzmmo li u obzir kako su sve teme koje ta dva naslova obrađuju i danas itekako prepoznatiljive i primjenjive na nivou društva, čini stvari znatno zanimljivijima... i mračnijima, nažalost.


I sad sam opet napisao polu esej koji liči na rage post. A po prvi put nije.

Moram smisliti neki odgovor nakon čega ću editirati ovaj post jer sad zbilja nemam što nadodati.
Da si barem fulao negdje, pa da te ispravim.

Što se Xenobladea (dvojke) tiče, već sam par puta napisao mišljenje i čak se ponavljao, a ne želim opet. Niti želim da ispadne kako ju uspoređujem sa drugim igrama i da cvilim ''zašto kritiziraju ovaj segment u ovoj igri, a u drugoj ga hvale''?
Mislim da stvarno nema smisla navoditi sve one ''negativne'' stvari koje igra ima, tj. koje sami igrači nabrajaju kao negativne.


Recimo, jedan Dark Souls se danas smatra kao nekim temeljem... a ne znam da li je to dobar izraz. Uglavnom, smatra se teškom igrom (serijalom) te i uzorom na neki način. Ne računajući Bloodborne koji je od istog developera, mislim da ima još par igara (ili da tek izlaze) sa istom šemom.
Ja neću lagati, meni je igra bila teška. Jedinice se ne sjećam baš, ali trojka me jebala. Ali rijetko kad bi me ubili obični protivnici i/ili zamke, već se sa bossevima jebem (jer mi duck & cover nikako ne leži).
Eh sad, ovo je pitanje: zašto je OK da Dark Souls bude težak, dok u drugim igrama ljudi cvile zato jer su izgubili progress od - pazi sada - nekih mizernih i gotovo nebitnih pola sata i to upravo zato jer nisu sejvali igru?
Naravno, ne kažem da su to isti ljudi - koji hvale težini jedne, a seru po drugoj - a možda i jesu, nebitno. Ali pitanje i dalje ostaje.
To me vraća u Ožujak 2017. kada je izašao BotW. Igra godine. Naravno da se igra neće svidjeti svakome; takva ne postoji. Da li je bilo i onih koji su ju dizali u nebesa samo zato jer to rade i drugi? Da. Da li je bilo onih koji su srali samo da bi drugima digli tlak? Da. (kao ja za Andromedu ) Ali ne ciljam na to - težina. Da, težina igre. Ljudi su cvilili kako je igra teška. Oružje se prebrzo lomi. Pa sunce ti jebem, oružje nađeš na svakih 5 koraka, a inventorij fala Bogu veći nego tunel Učka; imaš ih gdje staviti.


I opet se vraćam na Xenoblade 2. Ne, igra zbilja nema tako puno priče kao što ljudi kažu. I radi se neki vrag. Nisu ''usporene'', pa da jedan lik kaže nešto, pa malo zuji okolo, pa drugi nešto kaže, pa svi budu začuđeni i šute 8 sekundi, pa opet netko nešto kaže...
Nezz, ljudi su čudni. Briga me. Neka i seru po igri. Neka seru i po Zeldi. Ali jebote, koji retaj moraš biti da cviliš i da kriviš developere zato što ti nisu stavili auto sejv i zato jer nisi u stanju sejvati igru.

Kao ona ekipa koja je, između ostalog, srala po FF 13 i leader dies = game over mehanici.
Pa ono, git gud. Uostalom, Game Over te vraća samo korak ili dva prije onog dijela gdje su te ubili. :

6 dana kasnije

Veigue , sine, vidim da igraš Tales of Hearts R, jel valja to kaj? :)

Slabo sam igrao. Počeo prije par dana, a tek 4 sata igre imam, lol. Budem danas nadoknadio.

So far, vidi se lijenost Namca koji je doslovno prebacio (prvobitno) Japan-only 3DS igru na Vitu. Znači, ne očekuj nešto WOOOW na polju grafike.
Igram na hard, lajkam sustav borbe i način napredovanja likova. Osim standardnog ''level upaj se i diži statistike'', dobivaš i neke skill point-ove koje sam raspodijeliš gdje želiš (znači, nešto što Diablo i slične igre imaju od samog početka, a Japanske vrlo rijetko ).
E sad, osim što na taj način (trošenjem tih skill point-ova, ako se i zovu tako, neda mi se guglati sada i/ili paliti konzolu) dižeš statistike, ujedno i učiš nove skill-ove (ove što u borbi koristiš) te - pazi sad ovo - dobivaš oružja. Da, zasad sam bio na par lokacija i nigdje nisam mogao kupiti oružje, već ih dobivam na ovaj način.

Glasovi su samo japanski, izgleda. Nema engleskih. Morao sam ugasiti.

Dungeoni su, standardno za Tales, maleni.


Po ovome zasad, ništa extra, ali neće biti smeće.
Javim nakon 15-20 h. Please understand.


EDIT:
I da, 650 puta bolje od Zestirie.

Može, dogovoreno. I hvala na informaciji. Nažalost nisam još niti jedan Tales odigrao, a jednom sam spomenuo da mi je prvi na listi Tales of Symphonia, pa Zesteria i onda Berseria. No, nikako naći vremena za sve to, ah!

Uf, Symphonia je Bogom dana igra.
Ne serem.

Ja sam kupio Tales of Hearts R na jednom od ovih zadnjih saleova i ubacio sam nekih 10 sati u igru.

Usprkos tome što mi očekivanja nisu bila gotovo nikakva, odustao sam od igre. Meni je to bezveze, barem tih prvih desetak sati. Ne vidim razlog zašto da igram ovo, a ignoriram Berseriju. Ali javi Veigue ako se isplati vraćat u igru.

Ali javi Veigue ako se isplati vraćat u igru.
Fkors.
Ali, naravno, tek kad naberem neku satnicu.


EDIT:
Mislim, nije igra loša... ali meni se nakon Xenobladea dvojke ne igra ništa konkretno. :(
Igra me uništila svojom kvalitetom

Uopće nisam znao da je Microsoft probao kupiti tadašnji SquareSoft još 1999. kad su bili na vrhuncu

Give me a moment before I get to the main crux of the title. I promise I'll deliver.

Last year I saw that there were two upcoming books, Game of X v.1 and 2, from Rusel Demaria (who you might recall wrote some of the supplemental material tied to the X-Wing/Tie Fighter games along with founding Prima Guides) about the Xbox and DirectX (volumes 1/2 respectively). I'm a big fan of Dean Takahashi's "Unlocking the Xbox" book that detailed the making of that console so getting a new book about that time, now over a decade later so interviewees could be more open, was very appealing.

Anywho, fast forward to last week where I was pretty surprised to see that both volumes had actually released last year; I ordered myself a copy of the first volume and decided to look around online and see what folk thought of it. Thing is, the only discussion point I saw on the book was a VentureBeat article published on New Years Eve by Dean Takahashi about the book. The article made the book sound pretty exciting but I was still a bit curious at it's complete lack of reception.

Now that I have the book in my hands I'm blown away at its contents just 80 pages in. You have stuff in there that no one has talked about before like the Square deal (OK, Google shows one person teasing it back on GAF) or the meeting Bill Gates had with the chairman/CEO of CSK (owner of Sega), Isao Okawa where Okawa pitched Microsoft on working on a "Dreamcast 2 type thing" instead of the Xbox. Isao Okawa, dying of cancer, wanted to "leave another mark, even posthumously, on technology and Japan" and was willing to go all in on a collaboration. You even get how Nintendo, no matter how incredibly favorable a collaborative deal was, wouldn't work with MIcrosoft for how it would look like they "lost" to them.

Then there's the internal MIcrosoft information like the troubles of merging FASA into MIcrosoft, how the MS Dreamcast team pitched against the Xbox, why Dell turned down an OEM Xbox, Epic pushing hard for the Xbox to use a mouse/keyboard and why that GDC console was in the shape of an X. Again, that's all just a couple things mentioned in the early pages of the book.

The book also includes official charts, powerpoint slides from things like meetings with Bill Gates, early architecture designs and roadmaps, emails from J Allard trying to calm any concerns from Gates and Balmer before the "massacre" of a final meeting that greenlit the Xbox, memos from marketing companies on research on the "X-box" name vs 11-X (along with a bunch of other unused names). All that's just from what I've read so far and by flipping through the nearly 200+ page appendix.

It is insane to me that this book has gotten essentially no coverage or discussion online. If you are at all interested in games I really, really encourage you to pick this up. There's a kindle and physical release on Amazon if you're interested (Canada here). I don't mean to rave but it's incredible stuff for anyone remotely interested in this industry.
_____________

Anyways, to deliver on that title's bait. As mentioned above in 1999 Microsoft had been courting companies for acquisition and SquareSoft came up primarily for getting the Final Fantasy IP. It got to the point, according to Bob McBreen, at the final meeting where the deal was to be signed the CEO of Square stood up and said that "before we sign, our banker would like to say something" to which said banker announced "we want more money" and "...just about doubled the price".

Square's banker explained that the valuation done had some errors. When asked what was missed in the valuation by Microsoft's representatives they were told "You missed that we're worth more money. We want more money". Rick Thompson recalled that "They wanted something like one and a half billion dollars for half of the company" which was more than what Microsoft was willing to spend so both parties walked from the deal.

What a world that would have been, eh?
Izvor: https://www.resetera.com/threads/microsoft-was-signatures-away-from-buying-square-in-99-you-should-read-this-new-making-of-xbox-book.20533/

Da li bi Squareu bilo bolje sa Microsoftom nego sa Enixom? Hm, teško pitanje 

Da li bi Squareu bilo bolje sa Microsoftom nego sa Enixom? Hm, teško pitanje 
Sumnjam,nakon prvog flopa radili bi dalje igre samo za Kinect! 

Kinect Final Fantasy 

Da li bi onda Japanci kupovali XBox?

Pitanja, pitanja...

Pa nakon FF 9 nisu više morali ni raditi igre kaj se mene tiče, bez desetke bih preživio.

Poslano sa mog E2003 koristeći Tapatalk

Danas sam po prvi puta zaigrao The Legend of Heroes Trails of Cold Steel, igra koja mi već neko vrijeme stoji na to do listi, ne mogu vjerovat kako mi je ovo prolazilo ispod radara sve ove godine. Ulupao sam tek 5h u igru , ali mogu reći da mi ovo miriše na remek djelo. Svakako bi preporučio tko voli ovaj žanr da baci oko na ovaj naslov :

Kako mi je drago kad pročitam ovako nešto.


Toplo bih ti preporučio da odigraš i Trails In The Sky, primjer vrhunskog RPG iskustva, i meni osobno jedan od najdražih RPG-ova uopće (a to je, kako godine prolaze, sve teže postići). Imaš 2 epizode koje su obavezno štivo, treća je skoro pa zasebna (naracija i pisanje je malo drugačija, iz drugačije perspektive). Trenutno igram Trails To Zero (fan translated) i ne mogu se načuditi kakvo je igra čudo.

Što se CS tiče, njega još nisam igrao, strpljivo čekam portanje svih nastavaka na PS4, a potom i izlazak posljednjeg, onog četvrtog, nastavka.

Danas sam po prvi puta zaigrao The Legend of Heroes Trails of Cold Steel, igra koja mi već neko vrijeme stoji na to do listi, ne mogu vjerovat kako mi je ovo prolazilo ispod radara sve ove godine. Ulupao sam tek 5h u igru , ali mogu reći da mi ovo miriše na remek djelo. Svakako bi preporučio tko voli ovaj žanr da baci oko na ovaj naslov :
odlicno :) picio sam ih na viti, al kontam ih nabavit na PCu jer sam se rijesio vita verzija :)

9 dana kasnije