k ja sam u mladosti igra IRIS
Probao sam i ja davnih dana Iris 1 i 2, Ar tonelico i Mana Khemiu. Ni jednu od njih na kraju nisam završio jer mi nekako nisu odgovarale u to vrijeme. Razvučene su jako i nešta veliko se ne dešava u njima. Taj slice of life pritup priči mi nikako nije bio ono šta sam u to vrijeme želio od rpg-a. Kakva je to igra u kojoj ne spašavaš svijet i ubiješ bar jednog boga?
Svejedno su me kasnije privukle Arland igre sa promjenom u art stilu i planirao sam ih probat da nisu izašle za ps3 kojeg nisam imao. Na kraju sam dočelao DX verzije na ps4 i Rorona mi je prodala serijal. Baš sam uživao u igri. Skoro nikad ne ponavljam igru više puta, pogotovo ne rpg, ali Roronu sam prošao 3 put za redom da bi sve obavio. Valjda sam ju baš uzeo u pravo vrijeme. Ta kombinacija craftanja, humora, vremenskog limita i klasičnog rpg-a na poteze mi je savršeno legla. Slično kao nekad Persona 3. Vjerujem da će ju @foggy jednog dana odigrat i dat joj "realnih" 6,5/10 nakon šta ju dobro popljuje.