Primjetih da nema takve teme koja bi se općenito bavila žanrom navedenim u naslovu pa rekoh "Zašto da ne otvorim jednu?". Ja osobno nisam toliko puno igara odigrao kao neki od nas na forumu, ali trudim se. Jedini problem je što bi ih htio što više odigrati, a u prosjeku treba odvajati 30 - 50 sati za pojedinu igru što postaje problem kad čovjek dođe u određene godine. Obaveze, jelte.Sad kad sam prvi paragraf završio pesimistično, bolje da idući malo krenem u ljepšem tonu. Pošto uglavnom gravitiram PS1 razdoblju (neslužbeni JRPG powerhouse), jedine JRPG-ove koje igram su uglavnom s te konzole. Pošto su u to doba, arguably, izašli najbolji primjerci i definicije žanra, to ne treba posebno ni čuditi. No, meni vrag neda mira pa malo kopam po nelokaliziranim, Japan only JRPG-ima - i doista, ima ih na desetke. Nađoh ovu listu sa gamefaq-a https://www.gamefaqs.com/top10/2736-the-top-10-psx-japan-only-games-you-may-not-know-rpgsLondon Seirei Tanteidan (PS1)Pošto sam barem 3 mjeseca ostavio prvu ovu igru po strani, odlučih nastavit. Metoda - instalirati google prevoditelj u ruke i pomoću kamere dešifrirat tekst. Dešifrirat jer znamo kako google prevodi. Donekle ulovim kontekst i nekako skužim radnju. Igra ima totalni Breath Of Fire III izgled. Ironija je što je igra smještena u Viktorijansko doba u Londonu, uz dozu industrijske revolucije gdje čitav grad pogoni para u cijevima (totalni steampunk) - a svi pričaju Japanski. Pa kak to? Prešao sam više od pola igre zasad i sviđa mi se. Stvarno je šteta što se nisu udostojili igru bacit na zapad.Sva radnja se događa isključivo u u Londonu. Dakle, nema izlaženja iz grada. No, grad je dosta velik pa će se svatko tko igra igru u startu izgubit. Tako je barem meni bilo dok si nisam nacrtao vlastitu mapu, a onda sam s vremenom sve upamtio pa mi ni ne treba. Osim mape, moguće je popeti se na krovove iz prozora vlastite sobe i tamo se skoro pogubiti. Zato jer se može kretati po više od 30 krovova u raznim smjerovima. I to sam nacrtao Osim toga, za potrebe ponekih epizoda je moguće prolaziti kroz sustav cijevi, u neke uklete duhovima zaposjednute kuće ili kanalizaciju što se inače ne može doesgnuti.Vi ste u ulozi malog klinca koji je siroče, a želi biti detektiv (u startu dajete ime. U svoj (raskošni) dom ga prima John Everett Millais (koji liči na Miles Edgewortha iz Phoenix Wright-a). Taj uvijek čita novine i komentira neka neobična događanja koja se događaju u Londonu na koja bi naš heroj mogao obratiti pozornost. Često mu društvo pravi ženskica tirkizne boje kose po imenu Aries Ivory. Prema mom poluuspjelom prijevodu, radi se o osobi koja je glasna, iritantna i često sarkastična, ali u duši dobra. I okej je borac. Buddy je mali klinjo koji isto tako se tu i tamo pridruži u pokojoj epizodi i on mi služi uglavnom kao Healer. S vremena na vrijeme u priču će doći i Virgil koji može izvoditi nešto što liči na summone.Zasad sam prešao 11 epizoda, a čini se da bi ih moglo biti oko 20. Još ne znam, a nigdje nisam pročitao koliko ih ima. Imena epizoda su napisane i na engleskom pa je to donekle olakšanje oko toga o čemu se radi. Heroj o događajima može saznati iz lokalnog kioska gdje za 5 funti kupuje novine i čita članke. U člancima se opisuju neki misteriozni događaji otkrivajući gdje bi otprilike trebalo ići vidjeti u čemu je stvar. Osim toga u kući koja izgleda kao neka knjižnica idu detektivi i istraživači prihvaćati određenje misije a i side questove. Problem kod side questova je što znaju biti epizodno related, pa ako se promaše usred trenutne epizode, više ih se ne može riješiti. A dobro dođu radi pare. Sve epizode, side questovi i stvari koje se riješe znače novac. Novac se u obliku plaće podiže u banci ili nekoj drugoj kući za neke obavljene zadatke. Tu i tamo se nešto sitno dobije iz borbi, ali to je jako sporo skupljanje. Ja u početku nisam ni skužio pa sam riješio par epizoda i rekoh, kak tak malo para dobivam? Pa nije valjda da ću morat grindat do besvjesti da bi nabavio nova oružja? I onda odem u banku i dignem plaćice za sve epizode i odnednom budem bogat. Huh!Dosta epizoda ima dio radnje koja se događa noću radi toga što se duhovi pojavljuju uglavnom..noću, jel. Tada obično se događaju random encounteri na ulicama. Od pasa, šišmiša, lopova i ostalog. Borba je klasična na poteze s tim da se protivnici znaju pomicat kao po gridu. To znači da iako heroj ima praćku, opet ima limit koliko daleko može doseći, kao i Aires koliko daleko će otrčati i ošamariti protivnika nečim što izgleda kao kišobran, heh. Čini mi se, što je protivnik udaljeniji, da damage koji radite je manji. Ali nisam 100% siguran. Napada ima više vrsta koliko primjetih. Samo ne detektiram što uzrokuje trenutnu nedostupnost nekih. Special pointsi se koriste za magije i summone. Aires i Buddy imaju magije dok Virgil ima magije i jedini summone. Borbe nisu teške bez obzira što protivnika može biti i do 6. Svi statusi koji se dogode usred igre se brišu pobjedom, a ako je jedan od vaših likova mrtav usred borbe, ako pobjedite - imat će 1hp idući put. Itemi se kupuju u item shopovima a hrana i piće se mogu kupiti i u bircevima.Kao što rekoh, grafički igra jako podsjeća na Breath Of Fire 3. Izometrijski pogled, spriteovi i pomalo isprana paleta boja. Glazba je okej, atmosferična iako zn malo dosadit ova standardna tema za dnevni London. Valjda zato što sam imao seanse dugog lutanja pa ono, ako lutaš pol sata, čuješ glazbu koja se ponavlja svakih 30 sekundi toliko dugo da poludiš. Glazba u kineskoj četvrti je super kao i borbena odnosno glazba boss borbi.Generalno igra, ako se može preći jezična barijera je u biti dosta lagana i jednostavna. Pravi entry level JRPG i stvarno, ali stvarno mi je misterija zašto je Bandai ovo izostavio. Ja se potajice nadam da će neki prevodilački community preuzet ovo djelo i prevest, ako išta. Jer da nije japanskog, ja bi ovakav JRPG ekšli preporučio kao nešto za one koji bi se probali okušati u JRPG žanru, uz recimo Super Mario RPG. zagraditi ulaz u prostoriju ispod stepenica lijevo? Nakrcaj sve knjigama Kod ovog lika se dižu pare za specijalne taskove kao istebljenje monstera na nekoj lokacijiGužva pred operu. Glavni akter je, pogađate, monsterako se ne varam, prvi susret s Virgilom

9 dana kasnije

AJMOOOOOO! 

Wolf

A Suikoden serijal, mislin da taj serijal nailazi na najviše podiljenih mišljenja od svih jrpga, mislin da se možemo složit da su S4 i S5 loši ali prva tri bili stvarno raznovrsni sa ocjenama pa čak i kod srodnih gaming časopisa i portala u oni vrime, ocijene su letile od 5 pa do 10.

Mišljenja?

Meni osobno je Suikoden 2 je najbolji, više od 100 likova za regrutirat, jedan od najboljih negativaca dosad, ogroman replay value, one borbe sa vojskama i taktiziranje. Po meni igra koja je bila puno isprid svog vrimena. I mogu se pohvalit da iman originalku doma, plačena 850 kn prije jedno 3-4 godine.
Svi ćemo se složiti kako je IV smeće, V je fantastična igra koja je nažalost bila okaljana zbog svog prethodnika. Ima sve što su imali i stari naslovi u serijalu - odličnu priču, zanimljive likove i mnoštvo stvari za raditi.
Jedina stvar koja mi je smetala je činjenica da je glavni lik opet mute i da odgovara samo pokretima glavom. Možda je to funkcioniralo u 2D ali u 3D-u ne služi ničemu osim da lika učini mutavim.

Meni je najviše vremena trebalo da se naviknem na III. Borbeni sustav me ubijao u početku (i još sam uvijek mišljenja da nije dobar). Kretanje u prostoru je bilo užasno... Chris na konju... Zar moram još nešto reći? :(
Pričom standardni Suikoden. Bogata, kompleksna i grandiozna.
Što se War Battles tiče, Suikoden V odnosi pobjedu, ondje me oduševila ta konstantna potreba za manevriranjem, pažljivim pristupanjem svakoj jedinici dok se sve zbiva u stvarnom vremenu.
Dueli također. Najatraktivniji u serijalu koji istovremeno iziskuju i brzo razmišljanje i taktiziranje.

Veigue
Ne mislim ni ja da je FFX smeće, jednostavno mi nije sjelo. Spira je neinSPIRAtivan i dosadan svijet, rekao bih najgori u serijalu (Ivalice je ipak složeniji i bolje razdrađen (ali, to je Matsuno, svijet za sebe)). Ali više od svega su me smetali užasni likovi. Tidus (iliti Tifus kako si ga nazvao  ) je najgore stvorenje koje sam vidio u žanru. A još gori od njega su Rikku, koja u X-2 postaje još gora sa stalnim "Ohh, Yunnie! Yeah Yunnie! YUNNIEEE!" i Wakka sa svojom poštapalicom i odvratnim glasom. Stvarno ne znam što im je bilo kada su pisali te likove jer su jedni od najiritantnijih stvorenja u gamingu uopće.

K. (mislim da mi neće označiti)

3rd Birthday nemoj igrat ako očekuješ pravi PE nastavak. Ovo je samo neuspjeli spinoff koji uništava sve što su originali gradili. Ajde, barem je Yoko natrag na soundtracku pa je on odličan. Ostalo... baš i ne.



EDIT: Označilo mi K.-a!  :

...i Wakka sa svojom poštapalicom i odvratnim glasom.
Da stvar bude smiješnija, taj lik je dao glas Benderu u Futurami.



K.
Ona stvar od Shimomure i nije loša. Pogodi i ona koji put (makar rijetko), a i to je bilo davne 1998. Godinu dana kasnije, Mitsuda pravi Chrono Cross OST, jedan od najboljih soundtrackova u video igrama ikad, a nakon toga... ništa vrijedno spomena.

FFX je meni bio osobno zabavan, pogotovo Blitzball segment jednom kad sam uigrao i dovoljno razvio ekipu. Mislim da smo tada svi potpali pod onaj osjećaj kako je vizualna prezentacija bila top notch, pogotovo za doba koje je izašla. No po svemu ostalome debelo pada ispod 3 prethodnika na PS jedinici. Definitivno ću se ložit s tobom Kabegami - dobru si riječ za Spiru upotrijebio. Neinspirativna je. Sphere grid je fora element napredovanja, ali je i problem jer sa svima možeš cijeli grid popunit tako da s vremenom i Yuna koja ima slab attack power može zadavati štetu kao Tidus i Auron koji po defaultu imaju jak fizički napad.  Dakako, ne startaju svi sa iste pozicije na gridu ali to eliminira bilo kakvu potrebu za klasama. Svi mogu bit ratnik, bacač bijele ili crne magije i slično.

Ja najviše imam problem sa likovima kao što su Tidus, Squall ili Cloud. Jednostavno mrzim taj plačipizda dizajn glavnog lika bez obzira na to koliko ih je priča ili što već "učinila" takvima.

Veigue - jesi li ikad igrao PoPoLoCrois? Ako jesi, kakav ti je? Znam da ima preveden za PSP al me yebe što kažu da je drastičnije mjenjan u odnosu na PS1 verziju koja je nažalost samo JAP only.

Meni se jako sviđa i sustav borbe i sustav razvoja likova u ffx. Sphere grid je na početku igre potpuno linearan, svaki lik je zaključan u svoju klasu i igra te potiče da svakog od njih koristiš za protivnike protiv kojih je jak. Oko 2/3 igre kad počneš polako dobivat ključeve igrač dobije malo više slobode i možeš odabrat kojim ćeš putem kojeg lika usmjerit te ćeš do kraja igre obično imat likove koji su popunili 2 područja, daleko od toga da će svi moć sve. Post game ti na kraju da mogućnost da popuniš sa svima sve, ali to zahtjeva ogromnu količinu grindanja( ili korištenje trika za levelanje). Sustav borbe se super uklapa u to kako su likovi ograničeni i daje mogućnost da zamijeniš party u toku borbe i kako bi se prilagodio trenutnom protivniku. Druga stvar koja mi je super je da nije atb već ti točno prikazuje redoslijed party membera i protivniga što omogućuje bolje taktiziranje. Ove 2 stvari i vizuali igre kao šta si naveo su najjača strana igre.

A sad problemi.
Glasovna gluma je loša, ona scena smijanja koju ljudi vole pokazivat kao primjer za to je najmanji problem, kroz cijelu igru  zvuče ili jako čudno ili se intonacija uopće ne uklapa u trenutnu scenu, čak i za ondašnje standarde većina je glumaca odradila dosta loš posao, smiješno je ni uspoređivat s današnjim igrama.
Priča je ok, čak i dobra dok ne pokušaju objasnit stvari, sve do zanrakanda sam bio relativno zadovoljan, ff općenito ima problema sa prekompliciranim radnjama koje kako se približavaš kraju igre postanu besmislene i X jako pati od toga.
Od likova, Yuna i Khimari su mi ok napisani, ništa posebno,ali funkcioniraju, svi ostali su grozni. Tidus je naporan, Waka je debiil, Lulu je bipolarna, Rikku je maloljetna cute cura s visokim glasom koja mora postojat da bi japanci bili zainteresirani, a za Aurona je Vaigue već napisao moje mišljenje( bar on ima badass dizajn i glas).
Mini igre imam osjećaj da nisu imala nikakav quality control. Blitzball je najbolja od njih, ali je jako loše izbalansirana i nakon šta likovi dođu do cca lvl 10 više ne možeš izgubit, uz to jecth shoot je gamebreaking i izbriše svaki izazov koji igra može pružat ako koristiš tidusa. Sve ostale su napravljene da zadovolje nečije sadističke tendencije. Užasne kontrole, rng, loša kamera, repetitivnost i najbolje od svega obavezne su ako želiš najbolja oružja. Jučer sam 2 sata igrao glupi chocobo race i nisam ga prošao, nekome ko ga nije igrao ne mogu ni opisat koliko je to loše napravljeno, prije toga sam igrao drugi race koji je lakši ali isto tako ima grozne kontrole i kameru. Izbjegavanje gormova je dosadno i ne znam kome je palo na pamet da to uopće ubaci. Leptire nisam nikad prošao ni na ps2 i kako nisu obavezni za platinu mislim da im se više nikad neću ni približit.
Neki bi još naveli linearnost, ali meni ne smeta, svaki ff je dosta linearan i mislim da to puno bolje funkcionira od onog šta su napravili u ff15.

Hehe, zanimljivo je koliko se ukusi razlikuju... Meni je, recimo, uz devetku desetka najdraži/najbolji FF. 

Meni se jako sviđa i sustav borbe i sustav razvoja likova u ffx. Sphere grid je na početku igre potpuno linearan, svaki lik je zaključan u svoju klasu i igra te potiče da svakog od njih koristiš za protivnike protiv kojih je jak. Oko 2/3 igre kad počneš polako dobivat ključeve igrač dobije malo više slobode i možeš odabrat kojim ćeš putem kojeg lika usmjerit te ćeš do kraja igre obično imat likove koji su popunili 2 područja, daleko od toga da će svi moć sve. Post game ti na kraju da mogućnost da popuniš sa svima sve, ali to zahtjeva ogromnu količinu grindanja( ili korištenje trika za levelanje). Sustav borbe se super uklapa u to kako su likovi ograničeni i daje mogućnost da zamijeniš party u toku borbe i kako bi se prilagodio trenutnom protivniku. Druga stvar koja mi je super je da nije atb već ti točno prikazuje redoslijed party membera i protivniga što omogućuje bolje taktiziranje. Ove 2 stvari i vizuali igre kao šta si naveo su najjača strana igre.
Sanzo je ovdje odlično objasnio prednosti battle sustava, u početku su likovi doista prilično ograničeni što pruža određenu taktičku dubinu i tjera na prilagodbu. Ja sam u postgameu, da bih se pripremio za Penancea i Dark Aeone, prebrisao cijelu sferu i izgradio je iznova s većinom likova. To je zahtijevalo fakat puno grindanja u onoj battle areni na Calm Landsu, ali sjećam se da mi nije bilo prenaporno i da je osjećaj moći kad se probije granica i stekne mogućnost nanošenja peteroznamenkaste štete odličan. Inače, ovaj nedostatak koji je naveo Yakuza, da svi mogu biti sve, je puno izraženiji u FFXII, ako se ne varam, to je i razlog da je IZJS verzija puno hvaljenija u tom pogledu.

Meni su svijet i likovi dobro sjeli, i danas se s guštom sjetim nekih predivnih lokacija s opuštenom atmosferom ljeta kao što su Killika ili Luca, ali i prekrasne Macalanije... Wakka je debilček, tu se slažemo, mene malo podsjeća na Zella koji mi je išao na jetra. Ali ostali su mi fora i nekako su mi prirasli srcu, čak i priča mi je super premda se, kao što reče sanzo, kod raspleta pokaže zbilja pomalo prekompliciranom, no cijelo vrijeme mi je bila zanimljiva... Glasovna gluma je takva kakva je, no prvi im je put bio pa ajd... ali za mene i kao takva ima neki šarm. Sve u svemu, mislim da se svojedobno utuklo preko 300h u desetku i nije mi žao ni sekunde bilo... Nedostatak world mapa i onaj filing ushita kod istraživanja iste je u biti nešto što mi je najviše falilo.

Možda je cijeloj očaranosti desetkom doprinijela i činjenica da sam se s dvojicom frendova pol godine prije izlaska igre nenormalno nabrijavao na nju, svaki trailer koji bi dobili na dvdu u nekom stranom časopisu gledali smo kao second coming, i na ondašnjem lošem internetu čekali po pol sata da se sa official sitea loada neki kratki filmić ili da čujemo glas likova. Da ne pričam o drami koja je uslijedila kad je samo meni iz Švabije stric poslao igru jer se rasprodala brzo pa nije i njima uspio odmah nabaviti... ah. :)

E da, što se tiče paralele s XIII koju je Veigue povukao... možda i ima nešto u tome jer je meni i trinaestica bila skroz ok.. Dapače, ponajviše zbog odličnog sustava borbe s guštom se platinirala, otišlo je nekih 130h na nju sigurno. ;)

Mene zanima čemu tolki hate prema FFXV? FFIX je izaša prije 17 godina i ovo je prvi dobar FF nakon njega. Realno ispod površine ima dosta toga, a endgame sadržaj je među najboljin u serijalu a meni je cili taj gaytrip tip skroz ok, naravno za svačanje priče je potrebno pogledat i Kingsglave i Brotherhood te pomnije pratit svaki razgovor pogotovo u endgame dungeonima da se svati sve. A ima tu mali miljun detalja u priči a dokaza za razne teorije fanova još tolko. I mapa je ogromna i nije pusta, uvik se ima nešto radit, dizajn mobova je odličan pogotovo nekih poznatih FF monstera.

Glavni negativac Ardyn je obvijen misterioznon auron, teško ga je čitat, teško ga je razumit a do zadnjih par scena nemaš pojma ni ko je ni šta je niti koji mu je cilj . Jedan od boljih negativaca u serijalu.

Borba mi ne paše nikako, klasični hack n slash , magija je malo, a opreme ništa i najgore od svega šta jedan rpg nema buildove. Razni amuleti minjaju statse al to je i nepotrebno s obziron da je igra PRElagana.

Likovi su, izuzev Ardyna, bezlični i naporni.

Sountrack rula , jedan od najboljih dosad.


E da prizivanje summona je tolko epic da je teško opisat.

Mene zanima čemu tolki hate prema FFXV?Pitaš to pitanje, a odmah nakon toga:>gaytrip>za svačanje priče je potrebno pogledat i Kingsglave i Brotherhood te pomnije pratit svaki razgovor pogotovo u endgame dungeonima >razne teorije fanova (moja napomena: jebem ja takvu priču ako moram čitati teorije fanova zato jer script writer nije znao što piše)>glavni negativac Ardyn je obvijen misterioznon auron, teško ga je čitat, teško ga je razumit a do zadnjih par scena nemaš pojma ni ko je ni šta je niti koji mu je cilj>borba mi ne paše nikako, klasični hack n slash, magija je malo, a opreme ništa i najgore od svega šta jedan rpg nema buildove>razni amuleti minjaju statse al to je i nepotrebno s obziron da je igra PRElagana>likovi su, izuzev Ardyna, bezlični i naporniNadodao bih:>6 minutni loading između scena>gradovi su zapravo benzinske postaje>vožnja u autu jer... čemu?>prvi game over screen (i još 150 nakon troga) dobiješ kad pokušaš sletjeti sa Audijem>cijela igra je zapravo reklama za razne proizvodeYakuza_stinger Ne, nisam to igrao. EDIT:Ali da, zanimljivo je vidjeti kako svi imamo drugačije mišljenje. Kolega sanzo dobro pojasnio probleme s desetkom.

Pa realno san napisa sve nedostatke, al svejedno je igra dobra kad zagrebeš ispod površine, ako ništa isplati se igrat radit endgame sadržaja. S obziron kakva su sranja izbacivali svih ovih godina ( FF XIII/2 i FFXIII Lightning Returns lool) ovo je i više nego dobro. Ima san oko 80 sati igre i večinom san uživa osin u C13 koji je najveće govno u povjesti gaminga. U nedostatku JRPGa na konzolama ja san uživa u ovom so sue me bitch !!!

i fan san gaytripova, zoven ''prijatelje'' na kampiranje ali niko neće sa menon 

    Jepse Wolfe, XIII-2 ima odličan OST, a LR najbolji ATB u serijalu.

    Pozovi ih na ribičiju. Tako ćeš ih lako ''upecati''. :

    Ima i FF XV odličan OST, i borba je dobra za nekog ko voli igre tipa God of War. A i teško ćeš igdi nać lipši open world nego u FFu.


    i Chocoboima perije leluja do trče... 

    Jepse Wolfe, XIII-2 ima odličan OST, a LR najbolji ATB u serijalu.

    Pozovi ih na ribičiju. Tako ćeš ih lako ''upecati''. :
    Ako se Toriyami nešto mora priznati, onda je to svakako talent da napravi zanimljiv i dinamičan sustav borbe... A u pogledu ostalih stvari...bolje bi bilo da outsourcea

    Ima i FF XV odličan OST
    Ima samo Shimomurino drkanje po klaviru i laprdanje na latinskom, jer je to danas ''kul'' iz nekog razloga, ali dobro, nećemo sad o tome. Znamo da je tome - popularnosti latinskog kod FF fanova - najviše pripomogla sedmica i One Winged Angel, ali daj si pročitaj taj tekst preveden na engleski, njemački, hrvatski, srpski ili bilo koji jezik kojim pričaš i vidjet ćeš kako je to... loše.

    Mene zanima čemu tolki hate prema FFXV?
    Nisam mislio hateat FFXV s mojom zadnjom rečenicom, odigrao sam igru i ima par stvari koje su mi se svidjele, ali i pozamašnu listu stvari koje mi smetaju, puno dužu nego u FFX, koji je meni jako drag bez obzira na sve negativno navedeno gore. Za mene osobno je to jedna od najgorih igara u serijalu, jedva malo bolja od stvari kao što su dirge of creberus i ff2, a i to šta ju spašava nisu aspekti koji su mi značajni za taj žanr.

    I meni je FFX najdraži i nitko mi niš ne može. Uživao sam na PS2 i uživao sam na PS3 u HD izdanju.

    Desetka mi je prvi FF i jrpg kojeg sam prešao. Također igra uz koju sam puno naučio engleski.
    FFX ima posebno mjesto u mom srcu jer je bila najdraža igra od frenda, koji je nažalost preprano napustio ovaj svijet. Sjećam se ko da je jučer bilo kad mi je pričao šta je sve otkrio i koliko je masu lvl iznad mene. Nisam htio da mi ništa pokaže dok ne pređem. I kad sam prešao pa kad mi je pokazao finte fintice. Good old days.

    Drago mi je vidit ovakvo šarenilo ukusa na jednom malom forumu šta se tiće jrpga, a ja san mislija da samo ja Veigue i Kabi igramo ovaj žanr ode.


    BTW naručija sa ebaya The Legend of Dragoon pa će se i to odigrat još jednom nakon 10 i više godina. Nadan se da sivonja još radi, nisan ga palija godinama.

    BTW naručija sa ebaya The Legend of Dragoon pa će se i to odigrat još jednom nakon 10 i više godina. Nadan se da sivonja još radi, nisan ga palija godinama.
    Jao, nemoj spominjati tu igru jer ću dobiti poriv da ju odigram. Opet.
    Kako je to dobra igra bila.

    Ja ću uzet Berseriu danas, vidio sam da je na akciji na psn-u.

    BTW naručija sa ebaya The Legend of Dragoon pa će se i to odigrat još jednom nakon 10 i više godina. Nadan se da sivonja još radi, nisan ga palija godinama.
    Jao, nemoj spominjati tu igru jer ću dobiti poriv da ju odigram. Opet.
    Kako je to dobra igra bila.
    Sićan se ko da je jučer bilo otužnih ocjena koje je igra dobila, a meni i u top 10 rpga koje san odigra

    Drago mi je vidit ovakvo šarenilo ukusa na jednom malom forumu šta se tiće jrpga, a ja san mislija da samo ja Veigue i Kabi igramo ovaj žanr ode.
    Kume... Vjeruj mi, no ima nas. ;D Jedino što ljudi ne pišu toliko o tome, nažalost, ili više nisu toliko aktivni po forumima. Kod mene se trenutno završava FF XIII, tj. prešao sam igru, no sad imam post-game grind koji je uskoro pri kraju. Moram ih sve razviti do kraja jer bez toga ne ide, jel. ;) A nakon toga radim pauzu i bacam se ili na Legend of Heroes: Trails in the Sky, ili Tales of Symphonia. breathing: