twilight princess mi je bila prva 3D zelda, i nju sam prešo jedno 2-3 puta samo radi nedostatka drugih igri u to vrijeme...ali mi je cijelo vrijeme nešto falilo...kasnije sam igro wind wakera, on mi je imao bolji art style, ali je bio baš prelagan, i tu mi se više nije dalo. onda sam šansu dao phantom hourglassu, misleći kako će se vratiti nešto težine iz tih starih 2D naslova...i dalje je bio prelagan, ali nostalgični top-down view me natjerao da ga završim...ocarinu sam nakon toga svega zavrtio na emulatoru da vidim oko čega je hype.......ok sad me slušajte - ta igra je ružni, ukočeni, overhyped na kvadrat piece of dog poo XD
anyways, kod breath of the wilda me najviše bilo strah da će igra opet bit prelagana, ali nije...napokon su pogodili omjer
