Neću još pisati ništa o igri, ali ovo flirtanje sa Peebee i Suvi...
Jesi imao onaj 'Kill. Me. Now.' dijalog?
Da. Sad namjerno odmah iskoristim tu opciju svaki put kad nekoga sretnem. Naletio sam na neku reporterku i čak se i tu nudila mogućnost flirtanja. Prioriteti na mjestu. Ali, neironično, postale su mi te neke stvari čak i simpatične, makar zvuče kao fanfic i zbog toga mi se Citadel DLC nije svidio. Za sada sve djeluje puno vedrije. U svakom slučaju, vrijeme leti u ovoj igri.
Shvaćam da je nekima zapravo uzrokovalo potpuno suprotan efekt i čini se kao
fanfic (što u jednu ruku i je), ali mislim da to dosta ima veze s time kada se i na koji način igrala trilogija. Mene je Citadel DLC oduševio upravo zbog toga jer sam jako, jako, stvarno jako dugo čekao na trojku nakon što me dvojka oduševila i nakon što sam s jedinicom složio svoj
save. Bilo mi je stalo do tih likova i imati priliku iskusiti takvo druženje u igri, kao konačan završetak me u potpunosti osvojilo. Iako, ako se ne varam, i Shooteru, koji je u ovome serijalu oduvijek, nije baš sjeo Citadel DLC (nemoj se ljutiti ak sam krivo rekao, drug ).
Damon Lindelof, stvaratelj svijetova Leftoversa i Losta, nedavno je izjavio kako je
bingeanje užasna stvar i u jednu ruku ga shvaćam. Kada se iskusi dio prezentiranog univerzuma i kada se mora čekati na novu dozu, ne može se ne stvoriti određena vezama s likovima i mjestima u djelu koje se gleda, čita ili igra. Ne govorim da netko tko odjednom po prvi put pređe serijal ne može iskusiti na isti način kao i netko tko je čekao godinama na nove nastavke, već tu može postojati blaga razlika, ovisno od osobe do osobe.
Meni je upravo iz tog razloga Citadel bio savršen primjer završnog DLC-a koji je uspio ublažiti gorki okus koji je ostavio, za mene, kraj neprimjeren Mass Effectovoj viziji Mliječne Staze.
