Otvaram temu za diskusiju o posljednjem filmskom ostvarenju Denisa Villeneuvea - Arrival.

Odmah napominjem da je tema zamišljena kao mjesto u kojemu će se moći pisati bez korištenja spoiler tagova, stoga tko još ovaj film nije pogledao, preporuča mu se da ne čita dalje.



Sinoć sam ga pogledao i mogu reći da me se jako dojmio. Mislim da film nije bez mana, ali ako ću ga ocijeniti na temelju onoga kako sam se osjećao dok sam ga gledao, za mene je ovo za jednu dobru osmicu ili devetku.

Moram naglasiti da mi se zvuk (i glazbena podloga i sound design) posebno svidio. Minimalistička glazba i ovdje dobro paše, iako me to malo navelo na razmišljanje hoće li, i što bi moglo u budućnosti postati novi "meme" što se tiče glazbe u filmu. Danas je taj minimalizam i postminimalizam jedan od glazbenih strujanja čestih u modernom filmu - Richter, Reich, Glass, pa i Zimmer (kojega sad svi žele kopirati), pogotovo sa svojim radom na Interstellaru, a na kojega je dosta utjecao Glassworks. Možete li zamisliti opet nešto klasičnije kod današnjih sci-fi filmova? Recimo da je umjesto Johannssona uletio Williams? Jer u neku ruku, glazba i bi uglavnom trebala biti u službi filma, tj. naglašavati pojedine scene, a ne previše skretati fokus na sebe. S druge strane, to znači i da takva glazba nije više toliko pamtljiva kao, recimo, ljubavna tema iz petog dijela Star Warsa. Ali sad već ulazim u druge vode. Spomenuo sam i sound design - glasanja vanzemaljaca su dobro odrađena, makar se ne može reći da je to išta originalno, a oni su mi totali koji prikazuju Ljusku izdaleka, dok u pozadini svira nekakav neobičan synth koji neodoljivo podsjeća na glasanje kitova (onaj s motivom Re - Fa - Re - Ti), baš izazivali trnce.

No dobro, krenimo redom.

Film je baziran na kratkoj priči Teda Chianga, "Story of Your Life", iz koje vuče sve glavne teme poput Sapir-Whorfove hipoteze o tome da jezik utječe na način razmišljanja i pogled na svijet te filozofije determinizma. Priču još nisam pročitao, ali koliko sam čuo, film se uglavnom u potpunosti nje drži, osim u jednom ključnom elementu - a to je da se scenarist Heisserer nije složio s time da Louise nema mogućnost izbora, već mora djelovati onako kako joj je predodređeno.

"The short story was far more rigid about determinism. Ted’s message within the short story was to embrace the inevitable. It didn’t give Louise a choice in the matter and it just let her be at home with that. I got very rebellious and said, “Well Ted, that’s not going to work for me in the film. Sorry. I hope you don’t mind, but I’m going to change the core of this."

Nije se s takvim zaključkom mogao emotivno povezati, stoga je u film ubacio očigledne preinake koje su stvorile barem taj osjećaj da ona ima izbor, da želi to dijete, iako se u stvari na kraju sve odvija onako kako je bilo i zamišljeno - što je dovelo i do nekih čudnih scena i paradoksa. Dobra odluka Heisserera ili pogrešan potez kojim je želio sebi povećati važnost?

Nisam gledao previše "time-travel" filmova, pa kad god naiđem na jedan takav, znam da ću imati određenih problema sa shvaćanjem te ću nakon gledanja morati provesti neko vrijeme tražeći informacije koje mi nedostaju. No začudo, meni se ovaj film činio relativno probavljivim i nekompliciranim, sve do tih zadnjih pola sata kad se sve zakuhtalo. Ali ipak, i dalje je većina toga jasna.

Ako uzmemo u obzir da je taj "jezik" u ovom kontekstu sam jezik filma, dok redatelj, poput Heptapoda, može vidjeti sve odjednom (što kao i redatelj mora biti u stanju), tada smo mi, gledatelji, ti koji bivaju takoreći "prevareni", jer mi vrijeme možemo percipirati samo linearno. I tu nastaje ta odlično režirana ideja da nas kroz montažu priča cijelo vrijeme navodi na pogrešne zaključke.

Kada film započne, mi vidimo Louise kako gubi svoju kći te mislimo da se radi o još jednom klasičnom uvodu koji ukratko opisuje protagonista s teškom prošlošću koji se upušta u avanturu. Onda Louise kroz dobar dio filma možemo vidjeti kako joj lice pada među ruke te se javljaju neke Malickovske sekvence, a još imaju i drugačiju paletu boja te nam to, kao poznavateljima kako film i montaža funkcioniraju jer smo svi gledali pregršt filmova, govori - "Aha, radi se o flashbacku". Isto tako u onoj sceni s Louise i Ianom, kada Louise kaže da "svejedno možeš ostati sam iako znaš komunikaciju", film nas navodi da pomislimo da Louise ovdje u stvari govori o svom prošlom životu nakon što ju je Ian ostavio, a kći preminula. No, kako se priča bliži kraju i krene spominjanje vremena, svi dijelovi slagalice polako počinju sjedati na svoja mjesta. Taj "dar", odnosno alat, ili oružje, koje Heptapodi spominju u stvari je sam jezik koji smo kao civilizacija zajedničkim snagama od njih naučili. Taj jezik omogućiti će nam da svijet oko sebe počnemo percipirati na drugi način, te sada znamo da su sva sjećanja iz prošlosti zapravo sjećanja iz budućnosti, a to i objašnjava i njene pomalo pretjerane reakcije na nešto što se isprva doimalo kao obično prisjećanje. Ovo je u stvari bilo agresivnije i Louise iz sadašnjosti u tim trenucima nije bila svjesna otkud joj dolaze te vizije, koje je mogla znati samo Louise iz budućnosti.

Ja osobno taj detalj o sjećanju nisam povezao sve dok se nisam malo upustio u istraživanje nakon gledanja, ali sam zato jako rano shvatio da će taj "dar" biti vjerojatno upravo taj jezik i pismo koje je svijet mjesecima analizirao. Tako da taj preokret za mene i nije bio neki preokret, a isto tako mislim i da je film malo zbrzao cijeli zaključak i završio prenaglo. U redu, Ljuske su se pretvorile u dim i ostavile ljude s novim znanjem. Izuzev Louise, kakva je reakcija ostalih likova? Gotovo nikakva, kao da ih se ne tiče. Ovdje moram naglasiti da mi ponekad zna malo popustiti koncentracija pa možda nešto nisam povezao, ali zato i postoji ova tema. Dakle, koliko sam ja shvatio, taj dar za početak su dobili samo znanstvenici koji su radili na cijelom istraživanju. Znači, osim Louise i Iana i svi ostali iz drugih zemalja. I to onda objašnjava onu scenu kada Louise piše knjigu o tom jeziku, dok na naslovnoj stranici možemo vidjeti taj kružni znak. Potom održava predavanje svojim studentima. I to je isprva djelovalo kao sjećanje iz prošlosti, ali je u stvari ono što je slijedilo nakon kontakta te je to način na koji će i ostatak civilizacije dobiti taj "dar" i biti spremna pomoći Heptapodima za 3000 godina. Kroz učenje novoga jezika, a ne magičnim paljenjem lampice iznad glave i trenutnim preokretom načina razmišljanja.

No tu onda opet nešto ne štima. Zašto Ian očigledno ne može vidjeti svo vrijeme kao Louise, ako je i on naučio jezik? Druga stvar, i zapravo jedini element koji mi je ostao potpuno nejasan - otkuda generalu Shangu svo to pozadinski znanje? U onoj sceni gdje on Louise da broj svog telefona te joj šapuće riječi koje je izgovorila njegova žena na samrti, može se pretpostaviti da se to odvija u budućnosti. No zašto Louise onda ostaje iznenađena i ne razumije o čemu se radi? Neka mišljenja na internetu spominjala su dvije moguće teorije:

1. Shang je u stvari također dobio tu moć. Ako je nadgledao cijelo istraživanje, možda je i on u međuvremenu naučio jezik. Potom je utjecao na Louise iz budućnosti kako bi ona promijenila prošlost i tako spasila svijet od njega samoga.

2. Shang ne može vidjeti svo vrijeme, ali nakon što je sve završilo te je Louise izdala svoju knjigu o novom jeziku, on je tu knjigu proučio te kada je shvatio o čemu se radilo, pojavio se da joj prenese te informacije kako bi ispravio prošlost.

Što se tiče glavnih uloga, Amy je sasvim korektno to odglumila, iako po meni pored nekih drugih glumica nije materijal za Oscara. Za sada je moj favorit Emma Stone. Renner nije imao puno prostora na ekranu, ali je njegova uloga jednako bitna. Sve u svemu, tu ne bih ništa mijenjao.

Nadalje, kako objašnjavate činjenicu da se pukovnik Weber bez nekog posebnog razloga miješao u rad Louise, pogotovo u onoj sceni u prvom dijelu filma kad je Louise čak i uspijela postići neki napredak? Zašto je bio potreban taj klišej da se politika miješa u rad znanstvenika? Zašto su Rusija i Kina opet zlikovci od kojih Amerika (i još k tome, pojedinac) mora spašavati ostatak svijeta?

Spomenimo još dizajn vanzemaljaca i Ljuske. Mislim da tu nema ničega posebno originalnoga, iako ne smatram da je to mana jer je sve kvalitetno razrađeno. Ljuska podsjeća na crni monolit iz Odiseje u svemiru, a Heptapodi kao da su izašli iz svijeta Lovecrafta. Sviđa mi se dizajn i razrada njihovog pisma. Siguran sam da se na to utrošilo puno vremena. Da, ako nekome kažem da mi izmisli mistično vanzemaljsko pismo, vjerojatno će mi se vratiti s nekakvom vrstom kružnice, jer je to savršen oblik bla bla. Klasika. Ali meni je to zanimljivo jer, to je valjda jasno, asocira na krug života i povezanost svega, pa čak i izgleda kao nekakav graf ili nešto slično, gdje jače oscilacije predstavljaju neki događaj u životu (ako zamislimo taj krug kao vremensku crtu, samo savijenu u taj oblik).

Za kraj, ono što me na početku malo zabrinjavalo je ta ideja da su ljudi uspjeli ostvariti komunikaciju s divovskim svemirskim hobotnicama putem vlastitog pisma. Da se radi o potpuno fiktivnom svijetu poput Star Warsa ili Harry Pottera, onda bi to bilo lakše za prihvatiti, ali kada je svijet Arrivala prikazan relativno ozbiljno izuzev ogromnih "polovica kinder jajeta" koje lebde iznad zemlje, onda sve to već postaje malo navučeno i neuvjerljivo. No pridavanjem prevelike pažnje nečemu što je na kraju ionako samo fikcija koja se ne može u potpunosti objasniti, samo bih si pokvario gledanje filma, tako da sam jednostavno prihvatio ono što mi je priča priredila.

Analiziranje je dobro jer pomaže dublje shvatiti film te ga početi više cijeniti, ali isto tako se ne treba ubijati u nečemu što nije ni namjeravalo uzeti toliko pažnje. Priča Arrivala možda i ima nekih svojih rupa, ali unatoč tome ovo je i dalje vrhunski napisan, režiran, snimljen i odglumljen film te mislim da je zaslužio sve nominacije. A za nagrade ćemo vidjeti, iako mu tu za sad ipak ne prognoziram veliki uspjeh.

Što sam ja to ispisao majko mila.

P.S. Otvorena je i anketa pa možete filmu dati svoju ocjenu. Glas uvijek možete promijeniti.

Beznacajan film koji nije trebao biti napravljen. Kraj rasprave :)

Neznam... Meni taj UFO izgleda kao čokoladna bananica. Usporedbe radi:







Istina, na ovoj gore slici bananice izgledaju kao govna, a to možda i jest najbolji način da opišem Arrival.


Naravno, to je moje mišljenje. O filmu. To što se nekome sviđa, njegova/njena stvar. I film je dobar uspjeh postigao u kino blagajnama, kao i neka druga nekvalitetna ostvarenja koja su imala dobru reklamu, tako da ne možete reći da je riječ o neshvaćenom djelu.
...osim ako, naravno, ne možete pojmiti činjenicu da ovo nije svakome savršeni film, pa krenete sa omalovažavanjem neistomišljenika. Opet.

Nek si se raspisao Elec, zanimljivo je pročitat. Mislim da bi se dalo raspravljat o podosta stvari vezanih uz film, al ja ću samo reć da mi je solidan. Nekako mi nije ostvario trajniji utisak iako mi je bio veoma dobar dok sam ga gledao. Još neki prošlogodišnji filmovi o kojima se da raspravljati su Nocturnal Animals, Moonlight ili The Wailing. :)

Postoje filmovi koji su milion puta sadržajniji i "dublji" za analiziranje i raspravu nego ovaj, tako da mislim da je tema stvarno bespotrebna.

Sa bilo koje tačke gledanja i sa bilo kojeg aspekta analiziranja početka, sredine i kraja filma, ovo je djelo koje je išlo jednim tokom, i u jednom smjeru i završilo.
Nema alternativnih ruta, sporednih cesta i "šta bi bilo kad bi bilo" scenarija, stoga bi jedina rasprava u vezi ovoga bila da li se to nešto nekome svidilo ili ne.

Odličan tekst i osvrt na sve to Elec, ali je tvoj tekst trebao ići u recenziju, a ne u Topic ovog tipa.

Slažem se da postoje znatno dublji filmovi za analiziranje, ali ne smatram da ovaj toga nije vrijedan. Pokrenula se diskusija o Arrivalu u krivoj temi, a nešto takvo se ovdje ionako jako rijetko događa, stoga sam mislio da bi ovo bilo dobro mjesto za nastavak rasprave. Ovo bi bio i primjer metateme koja se već spominjala na forumu. Svi forumi imaju nešto ovakvo pa zašto ne bi i mi?

Uglavnom, postoje još neke stvari koje nismo potpuno razjasnili, ali naravno, nitko nije prisiljen komentirati. Temu uvijek mogu izbrisati i prebaciti svoj post. Samo mi je žao što je nemoguće malo aktivirati članove, ali to nije do mene.

Što sam ja to ispisao majko mila.

Postepeno ću se osvrnuti na ovo što si napisao i nadam se da ću pridonijeti raspravi. :)

Moram naglasiti da mi se zvuk (i glazbena podloga i sound design) posebno svidio. Minimalistička glazba i ovdje dobro paše, iako me to malo navelo na razmišljanje hoće li, i što bi moglo u budućnosti postati novi "meme" što se tiče glazbe u filmu. Danas je taj minimalizam i postminimalizam jedan od glazbenih strujanja čestih u modernom filmu - Richter, Reich, Glass, pa i Zimmer (kojega sad svi žele kopirati), pogotovo sa svojim radom na Interstellaru, a na kojega je dosta utjecao Glassworks. Možete li zamisliti opet nešto klasičnije kod današnjih sci-fi filmova? Recimo da je umjesto Johannssona uletio Williams? Jer u neku ruku, glazba i bi uglavnom trebala biti u službi filma, tj. naglašavati pojedine scene, a ne previše skretati fokus na sebe. S druge strane, to znači i da takva glazba nije više toliko pamtljiva kao, recimo, ljubavna tema iz petog dijela Star Warsa. Ali sad već ulazim u druge vode. Spomenuo sam i sound design - glasanja vanzemaljaca su dobro odrađena, makar se ne može reći da je to išta originalno, a oni su mi totali koji prikazuju Ljusku izdaleka, dok u pozadini svira nekakav neobičan synth koji neodoljivo podsjeća na glasanje kitova (onaj s motivom Re - Fa - Re - Ti), baš izazivali trnce.
Napisao sam već u prikladnoj temi da je i meni isto zvuk bio pun pogodak. Jednostavno je... Realističan. Najbolji primjeri su mi evakuacija sveučilišta i put helikopterom prema lokaciji "dolaska" vanzemaljaca. Kada je riječ o evakuaciji, prvo što sam primijetio je taj kontrast tišine predavaone, mira i tišine mjesta učenja gdje se odjednom pojavljuje velika nepoznanica - vanzemaljski život. Odmah potom ta tišina nestaje prodornom sirenom koja je znak za napuštanje zgrade. U meni je kao gledatelju probudilo osjećaj panike, osjećaj da se događa nešto jedinstveno i opasno jer je u potpunosti nepoznato. Kod prebacivanja u vojnu bazu dojmila me se buka helikoptera koja je vrlo neugodna sve do tog trenutka kada Louise stavi slušalice.

Što se konkretno glazbe tiče, u ovakvome djelu ne bih mogao zamisliti Williamsa. Minimalističke skladbe u stilu Richtera savršeno odgovaraju ovako sporoj radnji kojoj je cilj u jednakoj mjeri pružiti jednu zaokruženu cjelinu, ali i jedinstvenu te vrlo snažnu atmosferu.

Film je baziran na kratkoj priči Teda Chianga, "Story of Your Life", iz koje vuče sve glavne teme poput Sapir-Whorfove hipoteze o tome da jezik utječe na način razmišljanja i pogled na svijet te filozofije determinizma. Priču još nisam pročitao, ali koliko sam čuo, film se uglavnom u potpunosti nje drži, osim u jednom ključnom elementu - a to je da se scenarist Heisserer nije složio s time da Louise nema mogućnost izbora, već mora djelovati onako kako joj je predodređeno.

"The short story was far more rigid about determinism. Ted’s message within the short story was to embrace the inevitable. It didn’t give Louise a choice in the matter and it just let her be at home with that. I got very rebellious and said, “Well Ted, that’s not going to work for me in the film. Sorry. I hope you don’t mind, but I’m going to change the core of this."

Nije se s takvim zaključkom mogao emotivno povezati, stoga je u film ubacio očigledne preinake koje su stvorile barem taj osjećaj da ona ima izbor, da želi to dijete, iako se u stvari na kraju sve odvija onako kako je bilo i zamišljeno - što je dovelo i do nekih čudnih scena i paradoksa. Dobra odluka Heisserera ili pogrešan potez kojim je želio sebi povećati važnost?
U ovom slučaju smatram da je Heisserer donio dobru odluku. Ovdje primjećujem dugotrajno pitanje sukoba sudbine i slobodnog izbora, a Heisserer je ovdje dobio jednu interesantnu kombinaciju. Da se odlučilo ići u smjeru originalne zamisli, čini mi se da bismo dobili malo mračniji kraj. Kraj u kojem se ostavlja dojam da je Louise na neki način indoktrinirana, netko ju tjera da apsolutno mora prihvatiti svoj život onako kako je predodređeno. Ovako smo, po mojem mišljenju, dobili puno snažnijeg protagonista, Louise odlučuje da unatoč svemu što zna da joj dolazi, veselit će se životu koji joj slijedi, koristit će svaki trenutak koji može i sukladno tome prihvaća sudbinu na neočekivan način i svojom voljom.

Ako uzmemo u obzir da je taj "jezik" u ovom kontekstu sam jezik filma, dok redatelj, poput Heptapoda, može vidjeti sve odjednom (što kao i redatelj mora biti u stanju), tada smo mi, gledatelji, ti koji bivaju takoreći "prevareni", jer mi vrijeme možemo percipirati samo linearno. I tu nastaje ta odlično režirana ideja da nas kroz montažu priča cijelo vrijeme navodi na pogrešne zaključke.

Kada film započne, mi vidimo Louise kako gubi svoju kći te mislimo da se radi o još jednom klasičnom uvodu koji ukratko opisuje protagonista s teškom prošlošću koji se upušta u avanturu. Onda Louise kroz dobar dio filma možemo vidjeti kako joj lice pada među ruke te se javljaju neke Malickovske sekvence, a još imaju i drugačiju paletu boja te nam to, kao poznavateljima kako film i montaža funkcioniraju jer smo svi gledali pregršt filmova, govori - "Aha, radi se o flashbacku". Isto tako u onoj sceni s Louise i Ianom, kada Louise kaže da "svejedno možeš ostati sam iako znaš komunikaciju", film nas navodi da pomislimo da Louise ovdje u stvari govori o svom prošlom životu nakon što ju je Ian ostavio, a kći preminula. No, kako se priča bliži kraju i krene spominjanje vremena, svi dijelovi slagalice polako počinju sjedati na svoja mjesta. Taj "dar", odnosno alat, ili oružje, koje Heptapodi spominju u stvari je sam jezik koji smo kao civilizacija zajedničkim snagama od njih naučili. Taj jezik omogućiti će nam da svijet oko sebe počnemo percipirati na drugi način, te sada znamo da su sva sjećanja iz prošlosti zapravo sjećanja iz budućnosti, a to i objašnjava i njene pomalo pretjerane reakcije na nešto što se isprva doimalo kao obično prisjećanje. Ovo je u stvari bilo agresivnije i Louise iz sadašnjosti u tim trenucima nije bila svjesna otkud joj dolaze te vizije, koje je mogla znati samo Louise iz budućnosti.
Ovo je po meni maestrano izvedeno i vidi se da je redatelj znao što radi i što želi izazvati u gledatelju. Mogao sam se prepustiti Villeneuveovoj viziji i uživati u njegovom stvaralaštvu. Inače, može nisi primijetio, ali film ima kružnu formu, započinje onako kako i završava. Isto to možemo vidjeti i u vanzemaljskom "jeziku" koji koristi krug kao temelj svih svojih misli.

Nadalje, kako objašnjavate činjenicu da se pukovnik Weber bez nekog posebnog razloga miješao u rad Louise, pogotovo u onoj sceni u prvom dijelu filma kad je Louise čak i uspijela postići neki napredak? Zašto je bio potreban taj klišej da se politika miješa u rad znanstvenika? Zašto su Rusija i Kina opet zlikovci od kojih Amerika (i još k tome, pojedinac) mora spašavati ostatak svijeta?
Iako se slažem da je riječ o klišeju, ovo sam prihvatio čisto kao razlika u kulturama. Svaka će reagirati na neki svoj način. Sve to možemo povezati na sljedeći način. Ako je komunikacija rješenje svih naših sukoba, onda je upravo taj sukob i neslaganje oko toga što napraviti s "ljuskama" nedostatak te iste komunikacije. Ono što Arrival poručuje je "zreliji" prikaz Lord of the Ringsa (i djela sličnih njemu) čija je poruka da smo u zajedništvu najjači i da upravo ujedinjenjem i međusobnim prihvaćanjem nestaju sve prepreke koje se nalaze na našem putu prema napretku.

Postoje filmovi koji su milion puta sadržajniji i "dublji" za analiziranje i raspravu nego ovaj, tako da mislim da je tema stvarno bespotrebna.

Sa bilo koje tačke gledanja i sa bilo kojeg aspekta analiziranja početka, sredine i kraja filma, ovo je djelo koje je išlo jednim tokom, i u jednom smjeru i završilo.
Nema alternativnih ruta, sporednih cesta i "šta bi bilo kad bi bilo" scenarija, stoga bi jedina rasprava u vezi ovoga bila da li se to nešto nekome svidilo ili ne.

Odličan tekst i osvrt na sve to Elec, ali je tvoj tekst trebao ići u recenziju, a ne u Topic ovog tipa.
Meni je osobno jako drago vidjeti ovakvu temu. Pogotovo kada je riječ o filmu kao što je Arrival. Možda ne nudi razne puteve za radnju, no to ne znači da ne skriva detalje i ne znači da ne postavlja neka pitanja pogodna za raspravu. Očigledno je da je film uzrokovao podijeljena mišljenja, od onih kojima je izvrstan do onih kojima je užasan, stoga rasprava sigurno ne bi škodila. Isto tako, lijepo je vidjeti da se raspravlja o nečemu pa koliko god to dugo trajalo, od viška glava ne boli. :)

Zašto je komunikacija s heptapodima bila uvijek u strogo određeno vrijeme?
Zašto su bila samo 2 heptapoda?
Zašto imam dojam da je film zbrzan zadnjih pol sata i da su mogli snimit još dodatnih pol sata?
Zašto su bananice lebdjele i imale izokrenutu gravitaciju?
Zašto je bilo 12 tih bananica (ako se ne varam)?
Kojom metodom bi se takvo "pismo" moglo dešifrirati i koliko bi to trajalo?

Da, da, početak i kraj su isti, i glazba je ista.  : Iako nije tako rijetka pojava u filmu, ja osobno jako padam na taj element. Prikaz promjenjenog svijeta i/ili lika nakon što se sve izdogađalo.

Što se tiče promjene u scenariju, mislim da se slažem s tobom, iako bih trebao pročitati original, jer mi se čini da je i to moglo funkcionirati, pa možda čak i bolje, jer ne bi došlo do nekih konfuzija.

Također mislim da Williams i ini ne bi najbolje funkcionirali, no opet uzimam u obzir da smo naviknuti sada na takvu trenutnu glazbenu direkciju u ovakvim filmovima. Jer i prije je bilo sličnih stvari, no naravno, znatno drukčije glazbe. Zato se samo ovako usputno pitam, što bi jednom moglo naslijediti ovaj minimalizam u budućnosti.

Yakuza je postavio dobra pitanja koja su i mene zanimala, i sada još uvijek ne bih znao odgovor ni na jedno. Jedino što sada dolazimo u situaciju kad se moramo pitati jesu li takvi detalji na kraju uopće bitni za ono što je film želio prikazati. Pretpostavljam da su tvorci imali objašnjenja za to, ali ih vjerojatno s razlogom nisu predstavila gledatelju. Jer recimo, u priči ti vanzemaljci uopće nisu toliko u fokusu.

Ali kao što sam već rekao, i ja mislim da je kraj ipak malo zbrzan, i čini se da je upravo to ono oko čega se gledatelji najviše žale. "Dosadnu, sporu i nezanimljivu radnju" kako neki govore ne mogu komentirati jer je očito stvar ukusa. Meni je film proletio, ali ja sam i naviknut na sporije filmove pa nisam uopće objektivan po tom pitanju.

I meni je osobno film proletio i nisam uopće imao osjećaj da mi je dosadan te sam bio svjestan da vanzemaljci uopće tu neće biti u fokusu koliko se isprva čini. No volio bi da jesu bili odnosno da je radnja paralelna 50. Privatni život Louise i priča s vanzemaljcima. I kad su donekle išli realistično pa da su se dotakli tih nekih mojih pitanja. Tad bi mi film bio u vrhu. Ovako mi je sasvim solidno ostvarenje - jedno od boljih prošle godine, al samo to.

Zašto je komunikacija s heptapodima bila uvijek u strogo određeno vrijeme?
Zašto su bila samo 2 heptapoda?
Zašto imam dojam da je film zbrzan zadnjih pol sata i da su mogli snimit još dodatnih pol sata?
Zašto su bananice lebdjele i imale izokrenutu gravitaciju?
Zašto je bilo 12 tih bananica (ako se ne varam)?
Kojom metodom bi se takvo "pismo" moglo dešifrirati i koliko bi to trajalo?
Pa to i jest problem filma.

Što imamo pitanja na koja nema šanse odgovoriti, jer se redatelj nije potrudio objasniti ili barem dati neki trag kako bi ovakva tema dobila na smislu.
Sve što o filmu znamo jeste neka drama koja je vodila ženu tokom čitavog njenog filma, i to se sve stavljalo u primarni fokus, a začinjavalo dodatnim sitnicama da film ne bi bio toliko dosadan.


no to ne znači da ne skriva detalje i ne znači da ne postavlja neka pitanja pogodna za raspravu
Koja pitanja?
Sva pitanja koja čovjek ima u filmu su se iscenirala i desila, svako pitanje koje postaviš je već plod neke mašte koju svaki film ima.
Ako možeš navesti 5 primjera iz svoje glave i zamisliti neki scenarij za čije si odgovore ostao uskraćen tokom filma, to je zapravo plod tvoje mašte, a ne mogući scenarij filma koji bi tematski predstavljao ili slutio nešto od toga da bi se moglo desiti.

Po tome bi onda svaki filma svijeta imao svoj prostor za diskusiju i šta bi bilo kad bi bilo scenarije.



EDIT:

Zašto se nije ovolika bura desila oko filma The Wailing, i mnoštvo sličnih filmova.
Zasigurno bi se tu davalo mnoštvo teza koje su se dešavale u filmu, i sa ponekim dokazima bi se iznosile neke činjenice i stavovi.

Pa čak i kad zamisliš neke scenarije, imali bi temelj zasnovan na onome što si vidio i što se zapravo desilo, dok ovdje to uopšte nije slučaj.

no to ne znači da ne skriva detalje i ne znači da ne postavlja neka pitanja pogodna za raspravu
Koja pitanja?
Sva pitanja koja čovjek ima u filmu su se iscenirala i desila, svako pitanje koje postaviš je već plod neke mašte koju svaki film ima.
Ako možeš navesti 5 primjera iz svoje glave i zamisliti neki scenarij za čije si odgovore ostao uskraćen tokom filma, to je zapravo plod tvoje mašte, a ne mogući scenarij filma koji bi tematski predstavljao ili slutio nešto od toga da bi se moglo desiti.

Po tome bi onda svaki filma svijeta imao svoj prostor za diskusiju i šta bi bilo kad bi bilo scenarije.
Pitanja kao što su:
Koliku ulogu ima jezik/komunikacija u tvorbi budućih događaja?
Može li čovjek stvarno kontrolirati sudbinu? (pitanje koje se proteže još od antičkih djela kao što je Antigona)
Što je točno potrebno da bismo svi razmišljali i radili zajedno?

Film, kao i knjige, serije, igre, slike, se ne može gledati samo površinski. Svrha filma kao i bilo kojeg oblika umjetnosti je da u čovjeku pobudi propitkivanje i uzrokuje katarzu. Za takvo što se mora zagledati dublje u film. Previše smo naviknuti da nam se sve servira na pladnju.
Kao što sam rekao - Arrival je kritika čovječanstva, upozorenje da smo granicu između uništenja i napretka učinili toliko tankom da je potrebna jedna kap da prelije čašu.

Ja bih i još više volio da smo se dotakli nečega "dubljega", ali kako kad nitko ništa ne piše?  :) Vi ste sami neočekivano pokrenuli raspravu o Arrivalu pa je to rezultiralo ovime. Otvorimo temu i o La La Landu, Moonlightu, Hacksaw Ridgeu ili nekim starijim filmovima - super. Ali sudjelujte onda u njima. Meni uopće nije bitno ako ova tema umre za dva dana, ali bilo bi lijepo kad bi se i u budućnosti pokretale ovakve stvari. Ili to ili polumrtav podforum, stvarno ne znam zašto vam je mrsko što smo napokon počeli o nečemu konkretno pričati kad nas je već puno pogledalo ovaj film.

Ne moramo ovdje uopće raditi analize i maštati, napišite nešto kako vas se film izuzev toga dojmio. Što vam se najviše svidjelo, te što je zapravo konkretna poruka ovoga filma? Komentirate da je problem filma to što ne odgovara na pitanja o nekim stvarima koje možda uopće nisu važne te se možda uopće ni ne spominju u originalnoj priči. Denis je koliko znam ovdje samo režiser, i ono što mu je došlo u ruke mislim da je odlično režirao.

Ne, ne, nemoj brisat. Dodat ću i ja nešto sjutra. Da ne pišem dio po dio sad kak mi padaju na pamet.

Cak i da tema umre za dan nije bed, zanimljivo je za citat pa dok traje traje, nema problema.

Meni je film odlican i to je to, nisam znao radnju niti ista ocekivao prije gledanja i ugodno sam se iznenadio. Da cu uvjeravati nekog kako mu mora valjat film mi ne pada na pamet, ukusi su razliciti.

Pitanja kao što su:
Koliku ulogu ima jezik/komunikacija u tvorbi budućih događaja?
Može li čovjek stvarno kontrolirati sudbinu? (pitanje koje se proteže još od antičkih djela kao što je Antigona)
Što je točno potrebno da bismo svi razmišljali i radili zajedno?
Nisam znao da je potreban film tipa Arrival da bi se započela tema koju već imamo na forumu i u koju niko ne piše.
Lijepa si pitanja postavio, samo što su to generalna pitanja za koja ti ne treba jedan film da bi ih postavio, ili tražio odgovore.
Interpretacija takvih cjelina se po najmanje prikazala u filmu, i tu je prisutna samo kako bi se prikazao kao drugi fokus i stavio kao podlogu primarnom tematkskom interesu.
Da je redatelju bilo u cilju malo "dublje" realizirati temu takvog tipa, imali bi film koji bi (po meni) bio dosta kvalitetniji od onog dramskog sadržaja sa sporednom primjesom filozofije i Science Fictiona.


Za takvo što se mora zagledati dublje u film. Previše smo naviknuti da nam se sve servira na pladnju.
Lijepo je pogledati filmove tipa Memento, Wailing i slične čiji kraj te ostavi na razmišljanje, ili ti ostavi da isti interpretiraš onako kako tebi godi.
Stoga bi i razmjena mišljenja takvog tipa bila dosta ugodinija, i takva tema bi imala značaja/aktivnosti.
Ali ovdje se na kraju sve pojasni. I početak i sredina i kraj imaju jednu ulicu kojom te vode, i ako je pratiš dođeš na isti kraj.

Ja još nisam vidio da je neko drukčije doživio samu poentu filma, i da je neko drukčiju poentu izvukao iz svega toga, već su svi vođeni istim scenarijem i svi su isti završetak doživili.
I tu razmjene mišljenja nema osim onoga da li se nekom to svidilo ili ne, a jednom kad dotične osobe kažu svoja mišljenja, ova će tema pasti u zaborav, jer je to jedino u vezi čega se i može diskutirati.

Arrival je kritika čovječanstva, upozorenje da smo granicu između uništenja i napretka učinili toliko tankom da je potrebna jedna kap da prelije čašu.
Ja opet kažem, nisam znao da mi je trebao film tipa Arrival da bi ja spoznao najveće pitanje i prijetnju današnjice, i da bi bio upućen u takve stvari.
A ako već i postoje filmovi koji bi me upozorili na takve stvari i izvukli neku poentu, Arrival definitivno nije među njima.

Pitanja kao što su:
Koliku ulogu ima jezik/komunikacija u tvorbi budućih događaja?
Može li čovjek stvarno kontrolirati sudbinu? (pitanje koje se proteže još od antičkih djela kao što je Antigona)
Što je točno potrebno da bismo svi razmišljali i radili zajedno?
Nisam znao da je potreban film tipa Arrival da bi se započela tema koju već imamo na forumu i u koju niko ne piše.
Lijepa si pitanja postavio, samo što su to generalna pitanja za koja ti ne treba jedan film da bi ih postavio, ili tražio odgovore.
Interpretacija takvih cjelina se po najmanje prikazala u filmu, i tu je prisutna samo kako bi se prikazao kao drugi fokus i stavio kao podlogu primarnom tematkskom interesu.
Da je redatelju bilo u cilju malo "dublje" realizirati temu takvog tipa, imali bi film koji bi (po meni) bio dosta kvalitetniji od onog dramskog sadržaja sa sporednom primjesom filozofije i Science Fictiona.


Za takvo što se mora zagledati dublje u film. Previše smo naviknuti da nam se sve servira na pladnju.
Lijepo je pogledati filmove tipa Memento, Wailing i slične čiji kraj te ostavi na razmišljanje, ili ti ostavi da isti interpretiraš onako kako tebi godi.
Stoga bi i razmjena mišljenja takvog tipa bila dosta ugodinija, i takva tema bi imala značaja/aktivnosti.
Ali ovdje se na kraju sve pojasni. I početak i sredina i kraj imaju jednu ulicu kojom te vode, i ako je pratiš dođeš na isti kraj.

Ja još nisam vidio da je neko drukčije doživio samu poentu filma, i da je neko drukčiju poentu izvukao iz svega toga, već su svi vođeni istim scenarijem i svi su isti završetak doživili.
I tu razmjene mišljenja nema osim onoga da li se nekom to svidilo ili ne, a jednom kad dotične osobe kažu svoja mišljenja, ova će tema pasti u zaborav, jer je to jedino u vezi čega se i može diskutirati.

Arrival je kritika čovječanstva, upozorenje da smo granicu između uništenja i napretka učinili toliko tankom da je potrebna jedna kap da prelije čašu.
Ja opet kažem, nisam znao da mi je trebao film tipa Arrival da bi ja spoznao najveće pitanje i prijetnju današnjice, i da bi bio upućen u takve stvari.
A ako već i postoje filmovi koji bi me upozorili na takve stvari i izvukli neku poentu, Arrival definitivno nije među njima.
Ono što mene najviše muči je što ne znam zašto ljude toliko smeta otvaranje ove teme? Da, imamo tu temu koju si linkao, ali nemamo temu o ovome filmu. Ako netko nije doživio film kao što sam ja ili bilo tko drugi, to je sasvim u redu. Ono što ja ne razumijem je zašto se ne bi povela rasprava? Možda će tema nakon 3 dana početi padati na dno, ali meni je osobno interesantno pročitati kad se netko raspiše kao Elec. Zašto bi se to napisalo u temu o zadnjem pogledanom filmu pa da se izgubi nakon 6 novih stranica kad možemo imati okupljeno na jednom mjestu i netko tko nije još pogledao film će možda htjeti pročitati kako su ga drugi doživjeli?

Kad spominješ Wailing, Memento, slobodno neka se otvori tema za diskusiju! Ja sam za! Ovo je forum, temelj foruma bi trebala biti diskusija, rasprava o dojmovima, iskustvima. Ako ovakva tema ima makar jedno napisano mišljenje onda je uspjela u svojem naumu.

Što se tiče pitanja koja postavlja i kritiku koju nudi, ja ne kažem da je prvi film (ni zadnji) koji postavlja takva pitanja, niti kažem da je film potreban da bismo se svi zapitali neka od tih pitanja, ali knjige, filmovi, serije, sve to služi kako bi prenijeli ta pitanja na neki konkretni primjer. Kako bismo vidjeli nečiju viziju tih pitanja.

Ponavljam, kome se nije svidio film, nije mu se svidio. Svatko ima svoj ukus i tu se nema što raspravljati, mene nikada neće smetati ako netko misli da je nešto što ja mislim da je odlično, toj osobi užasno i obrnuto. Mene jedino smeta što su ljudi toliko kontra bilo kakve diskusije.

Pa kad malo pogledaš... Da, u pravu si. Arrival jest kritika čovječanstvu ili, ako ćemo baš preciznije, kritika prvenstveno Kini i Rusiji (jer tko će drugi napasti elijene ako ne Kina?), a tek onda bijeloj rasi. Kapetan Cook je spomenut ne zbog komunikacije, već o tome da se cvili oko toga kako su Aboridžini gotovo istrebljeni od strane bijelaca. Tko im je kriv što su imali samo koplja?

Tako sam ja doživio film. Velik broj današnjih filmova i jest takav, ima tu neku skrivenu poruku o tome kako se moramo osjećati loše zbog stvari koje su činili naši preci. Ili cviljenje oko ropstva i patnje crnaca, pri čemu se ignorira bitna činjenica, a to je da su u Africi crnci prodavali crnce bijelcima; pa nisu ovi došli u Afriku i lovili ih ko životinje za zoološki vrt. Nemam apsolutno nikakvu potrebnu izvinjavati se za to, a onaj tko ima bi, po mome mišljenju, trebao skončati sa svojim životom jer za drugo i nije.

Ja sam prvi ovdje na forumu htio da se uhvatim teza o raspravi o tom filmu (kada sam ga tek izgledao), i u temi prigodnoj za ocjenjivanje filmova sam naveo neke stvari, i očekivao sam odgovore da proširimo znanje o filmu i pojedinim stvarima, ali niko nije odgovorio, i svi su zanemarili moja pitanja i želju da podijelimo neke stvari.

Na sljedećoj stranici, kad je Jelash rekao da film jednostavno nije dobar i da je teški šhit, dočekalo ga je X članova koji su se uhvatili u raspravu toga, gdje sam i sam skontao da ovakvom filmu nema mjesta za moju vrstu rasprave, već jedino onu u kojoj ćemo se nadjačavati kome se svidio, a kome ne.
Zato sam i izgubio želju da diskutujem o bilo kakvoj stvari koja se tiče fizolofske strane ovog filma, jer jednostavno nema smisla.