https://www.youtube.com/watch?v=v63mHA0YTmo
Fali motivacije, naši kad padnu to je gotovo, nema više gore.
Baš sam gledao Babića kada smo padali, frajer gestikulira i govori POLAKO POLAKO SMIRITE SE IDEMO LAGANO, e pa ideš ti lagano u moj kurac, lupi im šamarčinu nek se saberu i nek se dignu. Vidiš time-out, Babić crta akcije na ploči dok se lomi utakmica, a Vujović svojima kaže: "lomi se utakmica, odigrajte ovih deset minuta ko da vam je zadnje u životu" i digne ekipu. Tim mladim momcima fali vođa, cijelo prvenstvo kukamo kako je teško i kako su igrači umorni i ozlijeđeni ko da smo jedina ekipa na prvenstvu s tim problemom. A kad se odigra dobro, onda fala Isusu i Gospi. Pa kako ti očekuješ da će oni preuzet odgovornost kad zagusti i kako očekuješ da će dizat jedni druge kad smo u rukama Gospe i umora. Treba nam trener i vođa, a ne pop. Psihološki dič ekipu, talent je nevjerojatan, mladi su odlični, ali kao i uvijek sjebani smo u glavu i tu je problem. Kad se sjetim starih vremena kad smo šamarali Švabe, Francuze, Španjolce bez pardona i respekta. A tu se useremo Slovenaca kad nam na 6 razlike 10 minuta prije kraja zabiju dva gola zaredom. Nema polako polako. Nema lagano lagano. Uzmi loptu i jebi im mater u napadu. U obrani ga fauliraj da mu više nikad ne padne na pamet probat pucat na gol. Gospa ti je dala da igraš za broncu, a broncu si moraš sam zaradit. Di su nam muda?
Al opet, nadmašili su prvotni cilj i očekivanja. Ovo nam se valjda vratilo za onu Poljsku što je bilo "čudo iz Međugorja". Bog da, Bog uzme. Nek rade na sebi momci i nek se srede u glavi, psiholozi nek odrade svoje i nek dečki uzmu medalju slijedeće godine. Nitko sretniji od mene.
