moram ovu anegdotu ispričati.
Kad smo već kod anegdoti, pričao mi je prijatelj što se njemu dogodilo.
Zagreb. Zima. Kasno poslijepodne.
Ulazi on u tramvaj, osrednje popunjen, i prvo što mu upadne u oko je baba (dakle, žena od 50-60 godina) s bundetinom do poda. Stane se on negdje sa strane i ubrzo primijeti kako je u tramvaj ušla i prosjakinja, jedna od onih što obično drže svoje monologe moleći ljude za novac. I krene ta prosjakinja redom po tramvaju, i kao što to obično biva, neki ljudi joj daju koju kunu, a neki ignoriraju. I dođe prosjakinja do babe s budnom i zamoli ju za novac. Baba s bundom se okrene i kaže joj: "Kuna po kuna - palača.", odbivši joj dati novac.
A na to će prosjakinja:
"Kurac po kurac - bunda."
