Da se razumijemo, ne opravdavam ovo što izvode oko Mede. Samo navodim kakve simfonijesko orkestare laveža bi slušao cijele noći. Prije 10-ak godina jedni susjedi nabave kuju koja bi tako lajala cijele noći uz poneke prekide od 10 minuta. I nakon pol godine valjda se pomalo navikla i prestajala bespotrebno lajat. Al da mi je remetila snove, to je. Okej, tad nisam morao ić rano spavat pa bi donekle to istrpio.
Zatim drugi susjedi nabave psa, lijepog zlatnog retrivera. Po danu miran, leži, tu i tamo trčkara okolo, čim te vidi veselo dođe i to sve stoji. Al čim dođe ponoć, taj vrag se navije i počne lajat od ponoći do doslovno 6 ujutro. Svaki jebeni dan. Bez stajanja. Odnosno, kad crkne od umora, onda zašuti na 5 minuta i ajmo opet. Baš se čuje kako mu lavež postane umorniji. Nekad bi znao trčkarat ulicom i lajat tak da da cijelom susjedstvu do znanja tko je glavni. Nekad bi lajao kao odgovor na lavež pasa u daljini. To mi je jasno - valjda neka komunikacija. No, primjetio bih da on stalno skače i na vrata svojih susjeda. Znači on bi unutra a oni neće pustit. Nikad bi tako izletio u 3 ujutro i on bi pokunjeno došao do mog ulaza i isti tren ušutio. Ja bi gap odragao 15ak min, i tad nebi ni lavež napravio. Al čim ja ode opet probat spavat, odma laje kao blesav. Dakle, nedostatak pažnje. Ti debili od susjeda su konačno shvatili da se ne brinu o njemu pa su ga poklonili drugima. Tak da više nema laveža. A žao mi je psa jer je lijep. U pravim rukama bi to bio super pas i sigurno nebi toliko lajao. Torturu sam isto tak pola godine trpio.
E odma nakon njeg ovi s početka priče nabe novog psa kojeg drže na balkonu - i on počne cijele noći lajat. Ako ja tad nisam pomišljao sklapat atomsku bombu i sravnit vrapče sa zemljom... Jebemti susjede sve redom. Ovaj je lajao jedno 3 mjeseca i sad se smirio. Ponekad zalaje 10ak minuta, ali to je mila majka.
Dakle...
