Ja sam se na 5-godišnjici dosađivao i otišao doma nakon 2-3 sata.
Ja bih se zapitao je li moguće da je u svima drugima problem, a ne u meni.
Bio je problem u meni.
Na 10-godišnjici je već situacija bila drugačija jer sam odmah dao do znanja da ne govorim nikome ništa o osobnim stvarima niti me ne zanimaju drugi. Uostalom, obaviš standardni ''što ima, gdje radiš, si se oženio?'' razgovor, to traje cirka 4-5 minuta, nakon 4. osobe već neznaš što ti je prva rekla. Usredotočili smo se na bitnije stvari - klopa i cuga - i provod je zbilja bio odličan.
Tako da, Mašo, pamet u glavu i ne ići bijesna. Tako samo daješ do znanja da si ljubomorna na tuđe (ne)uspješne živote.
