Samo mi reci ko je Gladiolus a ko Cor u toj priči. (Jer Cor je očito top u tom odnosu. To je bitno.)
(A jesi ti gondolijer onda?)
Previše ste me inspirirali, na kraju sam vam posvetio i kratku priču. Prilično uzbudljiva subota, šta da vam kažem.
Valentine’s DAy? Valentine’s NEy.Tog dana bilo je Valentinovo. U
Veneciji Altissiji se mrak pripremao da preuzme svoj dio Zemljine rotacije, kad su se gondoli našeg prvog aktera ove priče približile dvije poveće siluete. Naš pošteni i radišni Gondolijer taman je natkrivao svoju staru i vjernu gondolu, pripremajući je na zasluženi odmor, a sebe je već odavno prionuo maštarijama o vrućoj piti rožnatozubog mesa. Sjetio se da je i zadnje dvije odvožene ture razmišljao o njoj. Uopće se nije mogao sjetiti koga je vozio te dvije ture. Mogao je biti i jedan od kraljeva Eosa, pošteni i radišni Gondolijer to ne bi znao.
(Cor/AlexY): Vidimo da se spremate za kraj dana, ali... biste li molim vas, odvozili još jednu turu? Valentinovo je, sve gondole su popunjene ili su već zavezane. Što kažete?
Pošteni i radišni Gondolijer nije bio pretjerano iznenađen. Kao da je i očekivao tako nešto. Ta, nije po prvi put u životu pokošen sudbom kletom, a na današnji dan mu ni
gondolijersko načelo ne ide u prilog. Naime, na Valentinovo, gondolijeri nisu mogli odbiti mušteriju. Postojao je mit o legendarnom gondolijeru Altissije koji je jednom prilikom odbio voziti princezu. Mit je godinama ostajao mit, a i gotovo sigurno je proizišao od jednog od gondolijera koji je tako imao u što vjerovati.
(Gondolijer/K.): Gdje trebate ići? S obzirom da sam cijeli dan prevozio parove, nemam razloga odbiti ovako naglu promjenu klijenata. Osim ako i vi niste... - pokušao je razvući osmijeh.
(Gladiolus/Veigue) ga prekine:
Kraj Balade. Možete li nas odvesti do Kraja Balade?
Gondolijer: Da, gospodo. Naravno. Znate li da je Kraj Balade zapravo na kraju grada? Nadam se da volite duge vožnje gondolom.
(Gladiolus i Cor u isti glas)
Gladiolus: Ne, naravno da ne volimo, ali...
Cor: Da, naravno da volimo. Opuštajuće su i...
Bio je to prvi put da su se Gladiolus i Cor namrgođeno pogledali, a potom okrenuli glave u suprotne strane. Trojac se napokon smjestio, pošteni i radišni Gondolijer je odvezao konope i gondola je isplovila prema drugom kraju grada. Dok su isplovljavali, Gondolijer se pitao bi li išta od ove vožnje bilo da je bio samo malo brži kod vezivanja konopa. "Već bih jeo drugi komad pite" - bio je siguran.
Iako je sada mrak već uzeo konce u svoje ruke i nad Altissijom je počeo plesti tamu, grad kao da se odbijao predati bez borbe. Svijetla su gorjela jače nego ikad, a Gondolijer se po prvi puta našao u situaciji u kojoj se osvrće na sami grad i ljude oko sebe, po prvi put mu misli nisu bježale dalje od onog što može vidjeti. Mladići šiljaste kose su vodili svoje djevojke pod ruku i lizali su sladolede, stariji parovi su se držali po kafićima i restoranima, a samo oni najhrabriji i najveći romantičari su pribirali po žicama gitare na starim trošnim klupicama Altissije. Djeca koja su trčkarala okolo sa balonima u obliku srca su se Gondolijeru na trenutak učinili kao lebdeći anđeli. Na jednom od balkona ugledao je djevojku koja je sa kistom u ruci pokušavala shvatiti trenutno stanje u gradu i prikazati ga na papiru. Papir je trenutno stajao prazan. "Zašto je odjednom sve rajski? Grad nikada nije bio ovako vibrantan i puten". Možda je Gondolijer i bio u raju, ali u tom trenutku to nije mogao znati. Gondolijer se pitao zašto grad ne može ovako izgledati svaki dan, i da li je ljubav moguća samo na Valentinovo? "Ako je stvarno tako, koliko je to glupo?" Gondolijer nije razumio dosta toga, ali ono što je razumio je bilo dovoljno da bi uživao u prizoru neko vrijeme. A i nije mogao preispitivati ljudski rod; ta, on je samo Gondolijer i večeras vozi svoju zadnju turu, a onda odlazi na zasluženu mesnu pitu. Svakim novim zaveslajem, bio je bliži svom prvom zalogaju omiljenog jela. Doduše, trenutno vozi najdužu turu Altissije, ali iz nekog čudnog razloga mu to ne smeta.
(Glad.): Cor, znaš li da ovdje postoje restorani specijalizirani samo za mesne pite?
(Cor):
One mesne pite?
(Glad.): Da.
One mesne pite.
(Cor): Horntooth mesne pite?
(Glad.): Da, kažem ti. Horntooth mesne pite. I jedu ih sa posebnim Altissija ljutim umacima.
(Cor): Ne volim ljuto.
(Glad.): Voliš li igre Yoko Taroa? Jednostavno mora...
(Cor): Yoko tko? Gdje vodi ovo nasumično pitanje? Kao dijete sam volio igrati stare
Dragon Warrior igre, ako j...
(Glad.): OKNOTOK. Samo sa...
Gondolijer ih prekida.
(Gondolijer): U Altissiji poslužuju najbolje Horntooth mesne pite u ovom životu.
To je ujedno i zadnje što je Gondolijer rekao sve do samog kraja puta. (Neko vrijeme svi šute.)
(Glad.): Cor, misliš li ponekad da smo zarobljeni u ovom svijetu?
(Cor): Hej, kako to misliš? - pitao je namještajući rukav svoje košulje.
(Glad.): Pa... ne znam. Misliš li da je "naša priča" mogla biti drugačija?
(Cor): Da, možda. Ali, znaš, sudbina se nekad pojavi prebrzo i čovjek joj ne uspije umaći. Gladio... želim da shvatiš jednu stvar. Sve što napravimo u životu, ostavlja iza sebe nekakvu posljedicu. Bilo što. Na "ljudima" je jednostavno da posljedici pristupe na ispravan način, jer od njih je i došla. Uostalom, gdje bi želio biti? Gdje se ne bi osjećao
zarobljenim? - iskreni osmijeh je pobijedio sve druge facijalne ekspresije i razvukao se preko Corovog lica.
(Glad.): Kad me tako izravno pitaš... zapravo i ne znam. Možda je sve što "ljudi" žele - vraćanje nazad. Možda "ljudi" ne žele ići naprijed. Jesi li čuo priče o
Midgaru?
(Cor):
Onom Midgaru?
(Glad.): Da. Misliš li da će "ljudi" opet doći do svog Midgara?
(Cor): Hoće, naravno. Bitno je da vjeruju, bez vjere smo svi skupa mrtvi.
(Glad.): Misliš da će Midgar biti lijep kao u starim pričama?
(Cor): Bit će i lijepši, siguran sam. - stvarno je to mislio.
(Glad.): Je li onda naša "avantura" posljedica dobrih ili loših stvari? - Gladiolus kao da je otvarao Corove ladice, ne bi li u njima pronašao
istinu.
(Cor): Teško mi je to reći, Gladio, ali... tužno je kad pustiš zmaja u zrak, a nitko ga ne hvata...
(Glad:): Hoće li nas "ljudi" pamtiti po dobrim ili lošim stvarima?
(Cor): Eh, o tome nemoj brinuti. Uvijek će biti i jednih i drugih. Takav je univerzum. Možda ćemo sve saznati kad dođemo do Kraja Balade, zato smo i došli.
(Glad.): Drago mi je da jesmo. Cor, puno mi je značilo ovo. I nisam znao da voliš ovakvu vrstu razgovora. Možda bi ti se stvarno svidjele igre Yoko Taroa.
(Cor): Da, možda.
Gondolijer je pozorno slušao razgovor i, začudo, shvaćao je o čemu pričaju, ali nije se mogao natjerati da prozbori, koliko god da se trudio. Kao da ga je neka sila u tome sprječavala. Kao da je to bila važna lekcija koju nije smio poremetiti. Gladiolus se dugo nećkao, a onda je pokušao zagrliti Cora, a Cor je baš u tom trenutku okrenuo glavu u suprotnom smjeru. Gladiolus je onda napravio isto i prekrižio je ruke.
(Neko vrijeme su svi bili zaokupljeni svojim mislima.)
(Cor): Gladio, još samo jedna stvar prije no što stignemo. Kada si shvatio da više v...
TUMP!
Gondolijer je loše procijenio brzinu i zabio se u rub šetališta Kraja Balade.
(Gondolijer): Gospodo, oprostite. Nadam se da ste u redu. - rekao je zabrinuto. Gondolijer je bio siguran da ga je nešto u vodi ubrzalo. Nikada nije udario u rub šetališta. Bio je najbolji gondolijer Altissije u procijenjivanju brzine.
(Glad.): U redu je. Navikli smo na udarce. - iskreno je mislio.
(Gondolijer): Ako je tako, stigli smo. Gospodo, bilo mi je iznimno zadovoljstvo. Imao sam osjećaj da vožnja traje deset godina. - pošteni i radišni Gondolijer se nasmiješio.
(Cor & Glad.): I nama, također. (Cor je nastavio) Znate kako kažu:
Ponekad je sama ljepota u putovanju, a ne u cilju.
Pošteni i radišni Gondolijer je skinuo šešir, obrisao znoj sa čela i naklonio im se. Cor mu je dobacio sav novac koji je imao kod sebe. 12 000 Gila. Pošteni i radišni Gondolijer je time mogao jesti mesnu pitu mjesecima.
(Gondolijer): Hvala vam, hvala puno. - naklonio se još jednom i odgurnuo se nogom od kraja pristaništa.
Gondolijeru je, kao da je sve do tada bio mentalno blokiran - sinulo da je svoja dva putnika doveo na Kraj Balade. Gdje nije vozio više od deset godina i gdje nitko nikada nije otišao svojom voljom, osim ako baš nije morao. Gondolijer se uhvatio kako razmišlja, a onda je okrenuo svoju glavu prema nazad. Gondolijer se poslije kleo da je njegova dva putnika dočekala najveća svijetlost viđena u tom dijelu Altissije, dočekao ih je i orkestar koji je svirao
Valse di Fantasticu. - tako je barem Gondolijer tvrdio godinama kasnije. A nije bio toliko umoran da umišlja (mada je ta večer bila prilično čudna), protrljao je oči par puta. Jedino što mu se u tom trenutku tada bila pojavila neopisiva glad.
(Glad.): Cor, što si me krenuo pitati prije nego smo udarili sa gondolom u rub?
(Cor): Nije važno, Gladio. Više ništa nije važno. - Cor je zagrlio Gladiolusa i tako su nastavili šetati.
(Zadnji kadar gleda u leđa poštenog i radišnog Gondolijera kako vesla, dok se kamera polako diže u zrak i prikazuje širu sliku grada. Iz raznih dijelova Altissije dopiru crveni baloni u obliku srca, koji se onda u središtu grada podižu u zrak. Petnaest finalnih i fantastičnih crvenih balona u obliku srca. Stanovnici gledaju u zrak. U pozadini svira Valse di Fantastica.)
https://www.youtube.com/watch?v=watch?v=kpiEHxgLN-E
Roll Credits. (Florence + The Machine - Stand By Me.)
Written and Directed by: K.
Characters by: K. & Hajime Tabata & Tetsuya Nomura
Music by: Yoko Shimomura & Florence + The Machine
Published by:
Once Upon A Time Best Company Ever Fair For All
...
