Remake avanture koja je klasik da ne moze bit veci, i to odlican remake.
Kupio i odigrao davnih dana, igra je zakon.
Kuzim da ekipa ne preferira point n click avanture, to stvarno nisu igre za svakoga, ali rec da je ovo losa igra je zalosno.
Ovaj War of mine mi je prijatelj pohvalio, odigrao je na PC-u.
Kaze da vrijedi odigrati..
Ne mislim konkretno na tu igru da je žalosna već na ponudu koju ps plus već duže vrijeme "nudi" koja je žalosna. Pod pojmom žalosna mislim na igre koje su starije od nekih ovdje članova. Nemam ništa protiv retro igri, uostalom igrao sam ih nekoć davno, ali ne sviđaju mi se ideje koje nam nameću drugi pod izlikom da je to sad "in". Volim retro u nekim segmentima (primjerice novi redizajn pin up girls je genijalan), ali ne sviđa mi se vraćanje unazad u gamingu. Onda možemo očekivati i Gianu Sisters iz '87 koju sam igrao na C64.
Čini mi se da je paradoks nastupio. Imamo najmoćniju konzolu ps4 pro koja je stvorena za budućnost, a nameće nam se retro pod parolom modernog i "in". Dakle, jak procesor i 4K za igre iz razdoblja c64 ili PC 386? Čemu onda takve moćne konzole? A da ne govorim da su te igre (Giana Sisters, Pac-Man ili Boulder Dash) bile na kaseti. Da, kaseti, ne disketi, CD-u ili DVD-u, već maloj TDK kaseti. I onda smo imali jednu malu HB olovku i eto rewind.
Igram igre, a ne indie igrice. Svaka čast nekim izdavačima, vjerujem da ima odličnih, ali postoji razlog zašto su one besplatne. Kao što ima razloga zašto su na kiosku neke knjige (sve su to knjige, jel?) 29 kn, a neke 39, a neke kad se pročitaju dobro posluže za pripremu za roštilj. Definitivno ima knjiga koje se čuvaju na policama i spadaju pod remek djela, kao i kod nekih igri (TLOU, Uncharted serijal...).
Avanture su zakon. Point and click sam prije igrao (Full Throtlle, Monkey Island, Grim Fandango ili Maniac Mansion), sad su one evoluirale u novije ruho. Bilo je neke posebne čari u njima, ali i ove nove inkarnacije avantura su također odlične.
Ali, ako sve to stavim sa strane, i dalje ostaje činjenica da na novoj konzoli igramo stare igre. Ili u najboljem slučaju, igramo redizajnirane retro HD stare igre. Nemam ništa protiv indie igri, ne sviđaju mi se, kao što mi se ne sviđaju npr. cajke u moru glazbene industrije. Ionako je svijet gaminga jedan veliki menu gdje svatko bira što će ručati. Netko voli retro, netko ljute pucačine, a netko brzopotezne auto-trke.
