Moram reci da potpuno razumijem one kojima je prvih 17 chaptera san njihovih snova - i tu nemam sto umanjivati, po svim kategorijama vec sve do tada je vrh gaming umjetnosti. Jedino mom ukusu i zeljama je trebalo upravo ono sto slijedi u ostatku igre (New Devon) kada i ja pocinjem hihotati od cistog uzitka ko malo dijete.
Jer tada se igra maestralno, vrhunski vraca samom korijenu, Unchartedu prvom - tada postaje TAJ Uncharted uzdignut do najvisih mogucih vrhunaca teme koju nosi jedinica - SVE sto je ona sama ikako mogla biti tu je ostvareno do svog krajneg potencijala.
Ono sto mene u ostalim nastavcima i u prvoj polovini U4 manje odusevljava (rekoh samo manje od druge pol.) je gomilanje bas svega i svacega svako malo - posve razlicitih ugodjaja, motivacija, lokacija, pristupa... Pa mi ne produbljuje nijedno nego samo nabacuje na gomilu, sto razumijem jer je ovo sada zadnji nastavak. (Al opet da podsjetim sto sam za prvi dio rekao u prvoj recenici :) ). I stvarno je previse skakanja one vrste koja ne pruza dojam istrazivanja jer tocno znas kamo ides, treba tek ispreskakati do tamo.
Ali drugi dio igre ima i PRAVO ISTRAZIVANJE, trazis puteve ali ne znas ni kako ni kamo ces stici i nailazis na puno vise toga za vidjet od jos jedne litice iznad ili ispod...
Ako mi je prva polovica bila subjektivno za 9.5, a objektivno za 10 - druga polovica je u oba smisla za 17 :
A Crushing borbe, postaju upravo briljantne. Forsirao sam ne izbjeci nijedan okrsaj, satrati bas sve placenike i bilo je prokleto teskih situacija. Barem meni.
SVAKA CAST ND-u sto je otkljucao odmah crushing, jer igrajuci TLOU - prvi prolaz HARD je bio daleko tezi od drugog na Survival, a treci na Grounded jos i najlaksi jer vec sve imas u malom prstu (Grounded je zbilj max tezak koliko god smije da bi ostao igriv ali...)
Uncharted 4 je Fantasticno dobar, ova igra oplemenjuje zivot i stvarnost jer je prerasla u istinsku umjetnost, a zadrzavsi sve aspekte gaminga.
