Ne znam, meni se igra po viđenim animacijama po priči čini bolja od četvorke.
Ali ako ćemo iskreno, MGS je izgubio svoj ''pravi'' štih već nakon MGS2. Lore koji je u prva dva nastavka davao primjese eerie, spooky, nadnaravne, misteriozne futurističke vibre utemeljene u stvarnosti, naglo je nestao s pojavom Metal Gear Solida 3. Da, i dalje su tu bile Cobra beštije, nadnaravni Volgin, pomalo uvrnuti Ocelot i obični vojnik Snake, svi sastojci potrebni za stari Metal Gear ugođaj.
Ali sami sastojci na žalost nekad ne čine cijelo iskustvo, potrebni su mali detalji, sitnice koje daju sam ugođaj. MGS3 je više naginjao 007 akcijskom ugođaju, Hollywoodskom filmu iz 80-ih umjesto ''WTF JUST HAPPENED!?'' eerie settingu iz prva dva dijela.
MGS4 je pak napravio nešto imo skroz nedopustivo za takav jedan štimung koji su postavili MGS1&2; Krenuo je ''matematičkim jednandžbama'' secirati to nešto misteriozno i nedokučivo i pojeo je sam sebe objašnjavajući tu ''masku'' koju su, opet, postavila prva dva dijela.
Mislim, pogledajte samo moj potpis; ''I'll break the curse of my heritage!'' Makes you wonder, želi li Liquid promijeniti svoju osobnost manipulacijom vlastitih gena? Hoće li ga takva manipulacija promijeniti na molekularnoj razini, pa će postati skroz drugi character, nekakav peaceful mad znanstvenik ili što? Takvi mali detalji koji tjeraju ''makes you wonder'' razmišljanje, to je imo bila prava srž MGS-a. I to se malo po malo izgubilo.
