Čovjek sve objasnio, preporučio bi svima da pogledaju koji su prešli. Ko da slušam sebe. Mogu misliti kako je Sephu koji je najveći fan serijala kojeg ja znam.
Ocajno igra igru vise od stotinu sati, ne bi li se nesto desilo i otkljucalo, ali sve sto je dobio su maloumni SIDE OPs poput
Extract The Wandering Mother Base Soldiers gdje ganja maloumne vojnike koji se ritaju isto kao i on kada je vidio u kojem je smjeru otisao
The Phantom Pain, samo da bi nakon toga dobio koji maloumni memento gdje se Paz izlezava i hladi jajnike.
Ruku na srce, igra je perfektno osmisljenja i zabavna. Konstantno se dere od izlaska, cak i koji dan prije, ali ja ne znam ni sam sta sam odigrao. Tih stotinu i dvadeset sati igre (da, da i to offline igre) su prosli kroz moju dusu samo u nekom trckaranju i fultoniranju. Zaista, da mi sada neko kaze da mu prepricam igru ja bih mu to strpao u par recenica i to sve recenice skoro sa kaseta. Za razliku od toga o
Metal Gear Solid-u bi se dalo pricati danima koji je milijardu puta kraca i
manja (po obimu da, ali za mene veca igra ne postoji) igra od
petice.
Mehanikom i konceptom prezadovoljan, a sustinom razocaran. Ukratko, dusa me boli kada gledam nedovrseni
Episode 51 koji bi koliko toliko popravio dojam i igri dao casni kraj. Samim tim sto je igra ovako dobra, a ovoliko razocarala je fascinantna cinjenica. To je samo dokaz kakav potencijal ovaj serijal ima.
