Pa ne govorim o level dizajnu (koji ima propusta na nekim mjestima), vec bas o svijetu. A on djeluje prazno, dok mi se zbog nekih lokacija uopce ne da pokrenut igru vise (Blighttown, Depths, Quelaag Domain...) Neznam kako da to najbolje objasnim, ali pokusat cu.
Znaci kad pokrenem primjerice Dark Souls, tamo nema te povezanosti izmedu prirode i gradevina, a i prijelazi izmedu pojedinih levela su nagli i stihijski, od mikro do makro lokacija. U tren oka se mijenja osvjetljenje, arhitektura, velicina gradevina i to mi djeluje jako umjetno. Kao da ne postoji nekakva logicka povezanost zasto primjerice neka kula stoji razrusena i malo ukoso i slicno. U jednom trenutku hodas po kamenom podu, a u drugom si ispod te lokacije gdje bukti lava... neznam kako da se bolje izrazim.
Kod witchera 3 je nesto sasvim drugacije. Tamo je naglasak na prirodi i onome sto ona cini tijekom vremena bilo cemu sto je ljudska ruka napravila. Kolicina sitnih detalja je zadivljujuca, a posvecenost svakom objektu je ono sto stvarno izdvaja ovaj svijet od ostatka igara. Igram igru po 4. put i opet stanem i divim se svemu sto se nalazi oko mene.
Putevi su rucno postavljeni, svaki kamen ne stoji pod pravim kutem, vec iskace iz svog mjesta i pojedine gradevine zaista izgledaju staro i dotrajalo, ali opet odoljevaju vremenu. Raslinje je posvuda, vjetar je pun pogodak, razmjestaj kuca u selu djeluje logicki i nekako stvarno, planine, doline, potoci, more, sve djeluje kao preslika stvarnog svijeta, a opet je fantazija.
Primjerice ove dvije lokacije su logicki povezane, prijelaz je prirodan i svijet djeluje uvjerljivo. A izdvojeno izgleda kao dvije razlicite igre, dva odvojena svijeta.
