Corpus Christi (2019) - 8/10
Poljska drama o delinkventu koji se počne pretvarati da je svećenik u ruralnom mjestašcu. Zanimljiv film o propitkivanju vjere i mogućnosti iskupljenja nekoga tko je, u očima drugih, toga najmanje vrijedan. Teško je ne postati blago nervozan kako se priča bliži kraju, budući da je ovo situacija iz koje se protagonist ne može olako izvući, a lokalni vjernici su već prihvatili njegovu ulogu bez puno sumnje. Preporuka!
Time to Hunt (2020) - 7/10
Solidan triler, ne spada u skupinu najboljih korejskih zbog scenarističkih propusta ali ima nešto odlične akcije i vizualno je impresivan. Vuče inspiraciju iz filmova poput No Country for Old Men, Collaterala i sličnih, no stvara svoj identitet protokom vremena. Šteta što neke neuvjerljive scene pomalo ubijaju doživljaj, ali što je, tu je. Najbolja stvar u filmu su negativac Han koji podsjeća na Chigurha i neizbježan osjećaj nadolazeće katastrofe (jako dobro dočaran u svakom slučaju). Imate film na Netflixu od jučer ako koga zanima.
The Man Standing Next (2020) - 9/10
Impresivan političko-špijunski triler o atentatoru na korejskog predsjednika krajem 70-ih. Metodičan film sporijeg tempa čija se centralna figura u priči, direktor tajne agencije i atentator Kim, ne ponaša niti poput zlog spletkaroša niti kao pravednik, već kao moralno upitan čovjek u gadnoj situaciji iz koje nema lakog izlaza. Sjajna gluma i režija te besprijekorni vizuali čine ovo čistim guštom za gledanje, osobito ako volite starije političke trilere s puno dijaloga. No treba izdvojiti i jako napetu završnicu koja nagrađuje strpljive gledatelje. Apsolutna preporuka za film koji će mi osobno sigurno biti na listi najdražih krajem godine.
EDIT:
Odgledalo se puno stari(ji)h horora pa da krenem redom:
Evil Dead 2 (1987) - 6/10
Nije mi na razini prvog dijela, dosadi malo prije kraja iako tek tada slijedi najbolji dio. Za jednom pogledat je OK.
The Cabinet of Dr. Caligari (1920) - 8/10
Nijemi klasik, sasvim zanimljiv čak i kad se danas gleda, uspješno stvara jezivu atmosferu sa minimalnim horor scenama.
Dr. Mabuse the Gambler (1922) - 7/10
Nije horor već krimi-triler, i to možda prvi otkad je filma. Da ne traje duuugih 4 i pol sata bio bi mi još bolji, ovako je tek solidan. Testira strpljenje na max.
Frankenstein (1931) - 8/10
Jedan od prvih Universalovih horora koji su započeli val istih tijekom 30-ih. Klasična priča kondenzirana u 70 minuta, jako dobro ostvarenje koje neće prestrašiti puno gledatelja ali ostaje u pamćenju.
Dr. Jekyll and Mr. Hyde (1931) - 8/10
Iznenađujuće napredna kinematografija za tako star film, sadrži dosta zanimljivih kadrova i trikova poput split screena. Gradi uvjerljivu i autentičnu atmosferu te kulminira više nego dobrom završnicom, te vrijedi spomenuti i odlično odglumljenog titularnog lika (za ovu ulogu je Fredric March pokupio Oskara).
Freaks (1932) - 7/10
Ljigava drama s nešto horor elemenata i gadnim likovima (mnogi su deformirani cirkuski zabavljači). Ne smeta me fizički izgled kod većine, samo to što su pola njih bez osobnosti ili su jednostavno zli, te se ponašaju poput nekakve opičene rulje. Ne znam, ne bih opet gledao definitivno, makar je kraj dosta interesantan.
Dead of Night (1945) - 7/10
Horor antologija koja je djelomično inspirirala Twilight Zone. Zasebne priče su intrigantne iako rijetko napete, a kamoli strašne. Vrijedi pogledati iako sumnjam da bi se itko poželio opet vratiti filmu.
Vampyr (1932) - 6/10
Kultni njemački horor koji je u svoje vrijeme prošao relativno neprimjećen zbog izlaska Universalove Dracule. Što se mene tiče, nije neka ogromna šteta jer ima super jednostavnu priču koja svejedno ispadne totalno nekoherentna i zbunjujuća. Nisu mi legli najbolje snoliki pristup i igra sjenama. Izgleda da se većini više svidio nego meni.
Rosemary's Baby (1968) - 8/10
Gledao drugi put, i dalje ostao vrlo dobar primjer slow burna u horor žanru. Mana je što malo predugo traje, no to se da zanemariti.
The Innocents (1961) - 7/10
Ovaj cijenjeni horor inspirirao je The Others uz vjerojatno mnoge druge priče o duhovima. Definicija haunted house filma bez klišeja ili isfuranih trikova, makar me podosta smetalo deranje djece i protagonistice, a i nije mi pretjerano jeziv. Za ljubitelje žanra svejedno vrijedi preporuka.
Da ne zaboravim, pogledao sam i dobru iransku dramu No Date, No Signature (2017). Kome se dopadaju Farghadijevi filmovi tipa The Salesman, vjerojatno će mu se svidjeti i ovo. Ima dosta moraliziranja i analiziranja socijalnih situacija. Ocjena 7/10.
