Išao danas ponovo pogledati Avatara u kino. Čisto da vidim kak izgleda nakon svih tih godina i zato kaj je to fakat jedno od najboljih kino iskustava ikad. Film je spektakl za sva osjetila. A naravno, i kao priprema za nastavak koji dolazi za tri mjeseca.
I sad kad sam ga pogledao po peti-šesti put prvo kaj mi pada na pamet da je Rings of Power zbilja lošiji od očekivanog. Dok su serije sad zadnjih par godina uzele primat nad filmova, izgleda da se stvari okreću i da nekako to sad pada. Većina visokoprofilnih serija u zadnje dvije godine je razočarala. 80% njih od Disneya, Wheel of Time, Foundation, House of Dragons, Rings of Power…
Jedna od stvari mi se čini da je prvenstveno odgovorna za to - kad neku seriju piše cijela soba ljudi. Najbolje ispadnu kad ih radi jedan čovjek s vizijom. Avatara je radio Cameron sam iz nule. Čovjek s vizijom. LOTR je radio Peter Jackson s još onom ženskom. Dark su samo dva čovjeka. Stranger Things dva brata.
U suprotnom je napravljeno bez glave i repa. Više ljudi, više ideja, ali bez niti vodilje.
Da, Avatar je u načelu vrlo jednostavna priča. I praktički svaki ikad indijanski western. Ali svi ti sitni detalji, flora, fauna, spajanje s životinjama preko repa, mjuza, sve omogućuje baš divnu i potpunu imerziju u taj fantastični svijet. Naročito još u kinu s 3D naočalama, za kaj je taj film praktički savršen i jedini od tada za kojeg se isplati dat pare za 3D.
I isto je puno snažnih ženskih likova. Cameron ih je oduvijek volio. Ali ni jedan nije umjetan, nije woke, nije tu na silu i nije tu da ponizi glupe muškarce.
A da ne govorim o režiji i koreografiji borbe. Bilo da je zračna, na tlu ili 1 na 1, djeluje realistično i kaj je najbitnije - pregledna je. U Rings of Power je koreografija borbi užas. Baš kriminal. Sad u zadnjoj epizodi je bila mrvicu bolja borba s mačevima, ali isto loše izeditirana.
Uglavnom, baš je pravi spektakl. I neće tak brzo zastariti.
