The Revenant (2015)
Svaka čast DiCapriu kroz što sve prolazi u svojim ulogama. Klasično dobar posao obavio je i ovdje, trebalo je sve to i izdržati. Svoje mišljenje o tome zaslužuje li Oscara za glavnu ulogu ne mogu dati jer nisam pogledao većinu nominiranih filmova, ali kao i što se već znalo, ima velikog potencijala, kao i svake godine. Akcijske scene su mu bile posebno uvjerljive. Hardy je jako dobro odglumio glavnog negativca, koji je doduše poprilično, reklo bi se, generičan, ali neću to nikome zamjeriti. Poulter se već iskazao u prošlim filmovima, odličan je i ovdje.
Atmosfera je fantastična, scene su veličanstvene, korištenje nižeg rakursa i puno totala naglašava veličinu i snagu prirodnog okruženja u kojem se film odvija. Ovdje veliku ulogu igra i glazba koja je donekle minimalistična, nema puno melodija koje bi se dale slušati posebno, ali za film je takav smjer bio perfektan. Puno visokih tonova, puno atonaliteta, kod totala i prirodnih pojava dubokih laga, te kod sanjivih, emotivnih scena konkretnijih orkestralnih melodija. Glazbe ima taman koliko je potrebno, nema je uvijek ili je na nekim djelovima jedva primjetna kako bi se stvorio osjećaj usamljenosti i izgubljenosti.
Kao i kod Birdmana, korištena je tehnika kamere kao aktivnog promatrača, ovaj put ne stalno, ali ipak često. Tehniku mijenja od scene do scene, no kod dužih scena uglavnom uvijek konstantno prati likove, prebacivajući fokus s jedne grupe na drugu kako teku dijalozi. To je posebno istaknuto kod akcijskih scena u kojima kamera prirodno kruži oko fokusne točke i prikazuje promatraču sve moguće kutove za bolji doživljaj, te koje su upravo iz tog razloga i ispale nevjerojatne.
U ovom dijelu moram spomenuti koliko se često koristilo kadriranje kakve koriste igre iz trećeg lica, iza glumca, stavljajući ga u stranu. To je filmu dalo toliko uvjerljivost i gledatelju osjećaj da se stvarno nalazi u tom svijetu da mi je više puta kroz glavu proletjela misao koliko su igre kao medij evoluirale i koliko su stvarno današnji cinematicsi kvalitetno napravljeni. Tako da, ako ste igrali akcijske igre (a svi jeste) poput COD-a, BF-a, ili pak neke pucačine iz trećeg lica te ste uživali u skriptiranim scenama u kojima se možete kretati i gledati oko sebe padajuće suborce dok meci zuje po zraku, to će vam ovaj film pružiti.
Znate što fali da bi ovo bili savršeno iskustvo? 3D binauralni mikrofoni, kako bi stvarno osjetili kaos sa svih strana. E TO bi bila prava stvar.
Ono što mi je bilo posebno dobro je sound design. Od samog početka i prvog pucnja puške to je bilo to. Zvuk je toliko bitan, i ovdje je bio savršen. Baš se "osjetilo" svaki pucanj, strijelu, udarac, kišu, lavinu itd.
Scenografija je fenomenalna, prekrasnih kadrova ima doslovno na bacanje. Kad se na većinom bijelu scenu doda vatra i puno krvi, taj kontrast je jednostavno dobar. Film ima nešto malo CGI-a u obliku životinja koji je sasvim solidan. Ostali vizualni efekti su također na nivou. Dim, iskre, krv, prljavština, blato, sve je to bilo savršeno dozirano i presudno za dobru atmosferu. Odlično i jako raznoliko korištenje svijetla. Lokacije na kojima je film snimljen su stvarno prelijepe.
Scenarijem sam jako zadovoljan. Valja naglasiti da dijaloga zapravo nema jako puno, jer je velik fokus na DiCaprijevim ekspresijama i preživljavanju u šumi koje povremeno prekinu njegove halucinacije i scene iz prošlosti. Ipak, priča je relativno zanimljiva i drži do kraja. Moram opet naglasiti da sam uvjeren da je industrija video igara i ovdje imala neki utjecaj. Jednostavno je morala. Da ne bih ništa spoilao, neću moći to opisati, ali neki dijalozi, ali i akcijske scene, stvarno, ali stvarno podsjećaju na neke klasične cutscene u igrama. Samo ću reći da, primjerice, ima par scena koje bi u igrama "riješili" lupanjem po tipki kontrolera. Toliko o tome. Čak i da nije uopće crpio inspiraciju iz njih, morao sam to spomenuti jer je bilo jako primjetno, pogotovo meni kao gameru. Zanimljivo je tako nešto doživjeti u filmu.
Film je prožet s puno metaforičkih scena, ima vrlo zanimljivih ideja i definitivno se kao cjelina opet odvaja od konkurencije. Jednostavno ih nema puno takvih. Tempo je ponešto sporiji. Film je često relativno tih, smiren, ima dovoljno vremena za promišljanje.
Za kraj moram spomenuti i nekoliko mana.
Nedostajalo mi je ipak malo više akcijskih scena. Nije ih bilo toliko puno koliko ste možda poželjeli. Rekao bih oko 10-15 minuta po nekoj mojoj nepreciznoj procjeni. Jedna duža i nekoliko kraćih. No dobro su raspoređene tijekom tih 2 i pol sata, a uostalom, ipak ovo nije ratni film. No meni je mana zato što su jednostavno toliko dobre da je šteta da ih još više nisu iskoristili. Drugi nedostatak je možda do mene, nedostajalo mi je još nešto da se potpuno povežem s protagonistom, još malo kako bi film ostavio jači utisak na mene, što bi po mojem bodovanju, u slučaju ovoga filma, rezultiralo desetkom.
Ovako mu dajem ocjenu 9/10.
Pravo osvježenje, skoro svaki element je odličan, ali nešto je ipak nažalost nedostajalo. Poput Birdmana, ovakva eksperimentiranja će ga opet odvojiti od konkurencije. Najveći plus je opet definitivno kinematografija i snimanje na ovakav specifičan način. Morate ga pogledati.