Doctor Strange in the Multiverse of Madness
Nakon što je 4. faza Marvelovih filmova do sada isporučila polovično zadovoljstvo, 2 slaba filma (Black Widow, Eternals) i 2 meni jako dobra (Shang-Chi i Spider-Man NWH), očekivao sam da balans ide u smjeru dobrih. Malo me brinulo što je očiti must pogledati Wandavision prije ovoga i što je ovo prvi puta da je gledanje serije poprilično bitno za poloviti što se događa u filmu, a onda sam vidio i da hype nije toliki koliki se očekivao što je dalo dodatnu brigu. Nakon toga sam malo prolistao kritike od par recenzenata koje pratim te sam se iznenadio vidjevši da ustvari slabije ocjene daju veliki fanovi franšize, dok bolje ocjene daju oni kojima ista nije pretjerano draga dok je čak jedan tip koji ih mrzi i koji misle da to nisu filmovi dao ocjenu B. Nakon odgledanog su se dojmovi slegli i stvar je bila jasna, ovo je Marvel film, ali ovo je primarno Sam Raimi film, i ja nisam mogao biti zadovoljniji zbog te činjenice.
Jako dugo u PG-13 filmu nisam vidio da je redatelju dopušteno da ide toliko daleko s čudnim polu-horor scenama kao ovdje. Negdje se stvari baš jasno vide na ekranu, dok negdje se jako impliciraju jer bi vidljivost ipak podigla to na R rating. S obzirom da je velika tema filma crna magija i demoni, Sam Raimi je u tim vodama plivao onako kako zna, unatoč tim konstrikcijama koje ima od studija. Sama činjenica da su mu očito jasno rekli u dobrim dijelovima filma: radi što hoćeš, je već pobjeda. Vizualno je tako film predivan, ali ono još bitnije, meni je predivan bio i stilski.
Ono gdje se Raimi zna izgubiti je character development i pisanje, pa su se tako te stvari dogodile i ovdje. Ne u velikoj mjeri naravno, ali neke pojedinosti su dosta ofrlje objašnjene, te su neki razlozi zašto sad neki lik nešto može napraviti dosta klišej. Ono, ajmo reći da i dalje postoji ona klasična mantra: ovoga puta vjerujem više u sebe pa sad to nešto mogu. S druge strane, neke ideje u filmu su bile ingeniozne pa se nekako to izravna.
Scarlet Witch tj. Olsenica je definitivno MVP filma. Tu je možda problem jer film radi dosta jednostavan arc za Strangea koji ga je odveo od točke A do točke B, dok je kod nje stvar nešto kompleksnija te su mogli ih komotno oboje staviti u naslov filma jer Strange u nekoliko bitnih navrata ne radi puno (iako je 3rd act samo takav Raimi seks oko njegovog lika). Uglavnom, glumačka ekipa je baš dala max, Benedict izrazito, ali pogotovo Olsenica koja je ponavljam pomela pod sa svime u filmu, a jaaako ugodno iznenađenje je bila i America Chavez. Humor nije toliko izražen ovoga puta, ali ima svoj hit and miss trenutaka. Dvije situacije su bile baš dosta cringy ako se dobro sjećam, ostale su bile ok.
Jedan od razloga zašto mislim da je bilo miješanih ocjena je bio i izostanak fan servicea. Očito nakon Spidermana sada svi žele lude cameo uloge koje su pola sata barem na ekranu. Ovaj film ima fantastičnih cameo uloga da, i dio koji se odvija s njima je jedan od najboljih dijelova filma, ali nakon kina sam čuo reakcije: mogli su dodati više. Ne nisu. To bi bilo jednostavno pretjerano izdrkavanje i meni je jako drago da film nije takav da moram svake dvije minute gledati tko će iskočiti novi na ekranu. Ovo je bio omjer taman i tko nije zadovoljan s time ne znam što da mu kažem.
Zaključno: stilski i vizualno predivan film s nekoliko ingenioznih odluka i očitim potpisom Raimija, uz sjajnu glumu koju predvodi odlična Elizabeth Olsen. Taman fan servicea koliko mu treba, humor koji je omjer 75-25 hit and miss, problemi neki u pisanju dijaloga i "tight plota" te možda ipak manje "Multiversea" nego što smo htjeli. Ali opet, da moram dobiti ovo potonje, a da izgubim ovo napisano u prvoj rečenici, na to nikako ne bih pristao. Top 10 za mene, a podsjetnik, ima ih 28. Drugi podsjetnik, volim Raimijev stil, što ne znači da ga svi vole.
Edit: zaboravio reći, Danny Elfman je ubio s glazbom, glazba filma je možda čak i sam vrh svih do sada
