Pogledalo se nešto filmova u zadnjih mjesec dana:
Peppermint Candy (1999) - 7.5/10
@krpa - ovo si mi preporučio još negdje prije 7 ili 8 godina kad sam prvi put pogledao Memento, opisujući ga kao korejsku verziju Mementa. I odmah sam ga skinuo. No nisam ga pogledao do prije nekih mjesec dana. Znači to je 7/8 godina stajalo na kompu, ne znam ni sam razlog zašto dugo. No uglavnom, napokon sam ga pogledao. Iako vidim sličnosti sa Mementom u tome što radnja ide unazad, razlike su ipak očite. Dok je Memento triler, ovo je ipak čistokrvna drama. Isto tako, Memento konstantno skače u radnji i doslovno svakih 5 min ideš 10 min u prošlost. Moždane vijuge rade i pokušavaš sve pohvatat, makar će ti dosta toga pobjeći na prvo gledanje. S druge strane, Peppermint Candy se bavi sa 6 poglavlja u prethodnih 20 godina života glavnog lika i ipak je puno lakše za pratiti jer radnja ne skače konstantno. I moram priznat da je to bila odlična odluka i da je zbog radnje unatrag film puno bolji. E sad, film je mogao biti jedna od najgorih stvari koje sam gledao, no definitivno se u drugoj polovici događa ogroman switch i postaje puno bolji. Uglavnom, na početku filma, glavni lik izvršava samoubojstvo bacivši se pod vlak, a mi kroz sljedeća 2 sata svako malo idemo po par godina unatrag u periode njegovog života i doznajemo zašto je to napravio. No imao sam veliki problem. Kroz te prve flashbackove doznali smo da je glavni lik jedna užasna osoba za koju ne bismo trebali imati ni 1% sažaljenja. I stvarno sam se počeo pitati pa dobro zašto je hvaljen film? Baš sam bio neizmjerno razočaran i čak sam planirao prekinuti sa gledanjem. Jer nisam vidio smisao gledanja filma u kojem je nevjerojatno užasna osoba počinila samoubojstvo i zašto bih ja trebao brinuti o njoj. No onda je krenula prava stvar i došli smo do flashbackova dok je bio mlađi. I tu tek shvaćamo zašto je postao osoba kakva je i što mu se to dogodilo da je definiralo njegov život kasnije. Tada počinjemo shvaćati neke njegove životne stavove i imamo razumijevanja za njega (donekle). I zato smatram da je dobro što film nije kronološki prikazan jer ne bismo imali takav snažan utisak. No i dalje mi ostaje pomalo gorak okus iz te prve užasne polovice filma tako da mu ipak nisam mogao dati neku briljantnu ocjenu. No ovo je definitivno film koji ću ponovno u budućnosti gledat i mogao bi biti jedan od onih filmova koji ti na drugo gledanje skroz sjedne i onda ga smatraš čistim remek-djelom. Do tad svejedno velika preporuka.
The Descent (2005) - 8/10
Odličan triler/horor koji stvara nevjerojatno originalnu klaustrofobičnu atmosferu u uskim špiljama. Još kad tome dodamo prilično zategnute odnose među glavnim likovima u all female castu, dobijemo i dobru dozu drame. Kasnije mi se nije toliko svidjela odluka da postane slasher horor, radije bih da su čudovišta stalno bila tu negdje u prikrajku i stvarala napetu atmosferu, no i dalje jedan od vrhunaca žanra.
Capernaum (2018) - 8.5/10
Libanonska drama o 12-godišnjem dječaku koji bježi od užasnih uvjeta u kojim njegova obitelj živi. No svejedno ne gubi nadu i pokušava sam preživjeti u velikom gradu kako god zna i umije. Na trenutke prilično dirljiv film, itekako vrijedan gledanja. Izgubio je Oscara od Rome, ali ne bi bilo ne zasluženo da ga je i dobio.
Clerks (1994) - 7.5/10
Moj prvi susret sa Jay and Silent Bobom. Vulgaran humor kakav volim, sve snimljeno na jednom mjestu s ne prevelikim brojem likova. Lajkam!
Radius (2017) - 6.5/10
Glavni lik doživi automobilsku nesreću, preživi je, no nakon toga svako živo biće koje mu se približi unutar 15 metara umre na mjestu. Jako zanimljiv koncept, makar izvedba i objašnjenje SF stvari ipak nisu na toliko zadovoljavajućoj razini. No twist na kraju je prilično dobar.
Nurse (2013) - 3.5/10
Baš loš film od medicinskoj sestri koja ubija muškarce zbog i najmanjih razloga koji joj se ne sviđaju na njima. Preloš scenarij i gluma. Ajde pomalo je čak i zabavan na neki bizaran način i ima pokoja dobra sisa u filmu, ali inače izbjegavati u širokom luku.
Anchorman: The Legend of Ron Burgundy (2004) - 7/10
Nikad nisam bio neki preveliki fan Willa Ferrela pa tako nisam bio ni previše oduševljen ovim filmom. Na trenutke sam se smijao ko lud, no već u sljedećoj sceni bih baš teško cringeao na neke fore. Film nema konstantu kroz cijelo svoje trajanje. I šta su radili sa Christinom Applegate? Prekrasna žena inače, u ovom filmu skroz nekako umjetno izgledala.
Awakenings (1990) - 9/10
I najbolji film od ovih koje sam pogledao. Stvarno briljantan od početka do kraja. Najbolje uloge i Robina Williamsa i Roberta De Nira. Dirljiva priča sa divnom porukom. Ne isplati se previše pisati o njemu osim preporučiti ga apsolutno svakome.
