Brate K, ponekad imam ideju da mi čitaš misli i preformuliraš ih u rečenice koje bi ispisao da mogu. Ali ne mogu, jer nemam taj smisao za filozofsko razmišljanje i vještinu pisanja. Upravo sam pročitao tvoj status u jednom od topica za igre godine, i onda dođem ovdje i evo, počeo si širit istinu i tu. Ok ok, ono što želim reć je da si tamo naveo, na svoj elokventan način, kako liste naj-nečega nemaju puno smisla kad čovjek odigra/odgleda/doživi dosta toga u određenom vremenu. Pa tako i kod mene postoji slična situacija kod bilo kojeg tipa medija, u ovom slučaju filmova. Pomalo paradoksalno, što ih više odgledam imam manju želju sastaviti listu jer ih: a) ne volim kao ni ti, i pod b) puuuno je filmova koji su u svom žanru, ili kombinaciji žanrova ili štogod, posebni na svoj način, dok ih dosta ni ne ostavi trajniji utisak. Također, nisam odgledao toliko mogućih kandidata za prestižne nagrade, kao što bi bili Tarantinov novi film ili odlično prihvaćeni Ford vs Ferrari. Ali kada bih sastavio neku listu, u top 3-4 filma išli bi: Parasite, The Irishman, The Lighthouse, Dragged Across Concrete, koje bi uslijedili "honourable mentions" Bacurau, The Report, Us, The Wolf's Call... iskreno baš od filmova iz 2019. ne mogu ih više ni izdvojiti. Većina koje sam ove godine gledao su iz 2018. što sam tek sad skužio. Al eto, ovo gore bi bilo suma sumarum meni značajnih ovogodišnjih ostvarenja. Mijenjati će se to još dok stignem više toga odgledati.
PS molim te odigraj Disco Elysium kada budeš imao priliku, fenomenalna je i poetična na jedinstven način, te mislim da bi ti se itekako dopala. Meni je nešto najdraže što sam u posljednje vrijeme doživio.
EDIT:
The Factory (2018) - 8/10
Napet ruski triler o radnicima jedne tvornice koji odluče vlasnika iste uzeti za taoca nakon što ih otpusti. Tipično za Yurija Bykova (redatelja fenomenalnog The Fool) je kombinirati intenzitet krimi-trilera sa socijalnim kontekstom, i pri tome učiniti film lakšim za razumijeti i možda se čak poistovjetiti sa prevarenim pripadnicima radničke klase. Spomenuti The Fool je njegov najbolji uradak do sada, iako nije tako pristupačan kao ovaj film, te nema ovoliko zastupljene žanrovske elemente. I istina, ne bih da je drugačije pristupio u ovom slučaju, jer je film dobra prilika da se Bykov probije i izvan festivalskih krugova; mogu zamisliti da se velikom broju ljudi dopadne ovaj mračan krimi-triler sa manjom dozom odlične akcije. Završetak mi nije baš na razini ostatka, no uglavnom ne mogu naći puno nedostataka i stoga je ovo za laganu preporuku ljubiteljima modernih neo-noira.
Wùlu (2016) - 7/10
Postoji i zapadnoafrička verzija Scarfacea, tko bi rekao. Najbolje od svega je što je film solidan, a sudeći po naturalističkom izgledu i podrijetlu redatelja Francuza, reklo bi se da je ponešto naučio od svojih kolega filmaša. Doista, da je ovo snimljeno u Europi, komotno bi se smjestilo u Francuskoj sa ovakvim realističnim, no-nonsense pristupom krimi-trileru. Gluma je dobra, što je bitna stvar kod filma s naglaskom na biznis drogom a ne akciju, makar je priča u globalu već viđena u boljim izvedbama. Svejedno, za debitantski uradak iz Malija ostavlja pozitivan dojam.
