Project Gutenberg (2018) - 6/10
Retro krimi-triler redatelja Infernal Affairsa sa Chow Yun-Fatom. Već zbog pojave Chowa može se naslutiti da se radi o filmu koji pokušava igrati na kartu nostalgije, i to je više-manje slučaj kroz čitavih 130 minuta trajanja. Premisa uzima koncept The Usual Suspectsa i ubacuje ga u svijet krivotvorenja dolara. U kratkim crtama -
Chow je big boss bande koja se bavi tim poslom i postaje mentor neuspješnom slikaru kojeg polako uvlači u svoj nemoralni biznis. Slikar to sve prepričava policiji, što znači tonu flashbackova i nepouzdanu naraciju. Uglavnom, iako je pacing solidno pogođen da se ne dosađujete, sa pokojom zanimljivom akcijskom scenom uz prikaz procesa krivotvorenja, film ima više stila nego sadržaja. Prema kraju počne bit blago dosadan jer nema razrađene likove ili svježe obrate; samo ponavljanje već viđenih izdaja i 1 vs 100 okršaja koji završavaju predvidljivo.
Iako je isti redatelj, Infernal Affairs je miljama bolji triler od ovog. Ocjena nije za više od velikodušne šestice, pa makar se ne radilo o čistom promašaju.
The Unthinkable (2018) - 7/10
Čini se da najzanimljiviji filmovi katastrofe u zadnje vrijeme dolaze iz skandinavskih zemalja. Kao i The Wave i The Quake prije njega, ovaj film je impresivan primjer kako postići puno s malim budžetom. Pri tome prije svega mislim na produkciju i efekte; film je koštao svega 2 milijuna dolara a pun je realističnih sudara, eksplozija, uništenja velikih objekata i to apsolutno sve na top razini. Sama katastrofa u pitanju je više ljudske prirode ali ne želim ništa spoilati, jer ako vas zanimaju filmovi iz žanra dugujete si pogledati ovo. Sama priča ima svojih nedostataka, većinom u vidu ne previše uvjerljive romanse i misery porna kojeg Skandinavci toliko vole, no ako ste spremni zažmiriti na njih očekuje vas solidan triler sa nekoliko standout akcijskih scena.
A Star Is Born (2018) - 7/10
Generalno se slažem sa Zerom, OK melodrama koja funkcionira bolje u određenim momentima nego kao cjelina. Nisam se mogao otet dojmu da fali mesa, jednostavno ne vidim baš tu kemiju između Lady Gage i Coopera. Vjerojatno je većim dijelom to zbog Lady Gage koja mi nije odveć simpatična a nije mi ni njezin performans ništa posebno (izuzev glazbenih dionica koje su ofc na razini, osim one koma "do that" pjesme). Sam film je dobro snimljen i solidan početak Coopera kao redatelja, to mu se treba priznati. No osobno mislim da je prošla godina vidjela boljih filmova, i to ne ovako razvikanih.
