First Man - baš mi je bilo drago kad sam vidija da je jedno staro kino ipak odlučilo stavit još jednu projekciju, ali nažalost ne mogu reć da sam iz dvorane izaša pretjerano oduševljen. U principu mi se sviđa šta su se odlučili na osobni pristup ovoj priči, ali problem je šta su skoro sve obiteljske scene dosadne, razvučene, te nekako umjetne i hladne, pogotovo jedna scena pred odlazak na Mjesec. A istovremeno film previše teži realizmu šta stvara određenu imerzivnost ali često nije toliko zanimljivo. Ne sviđa mi se ni pretjerivanje s kaotičnom close up kamerom, pogotovo u kokpitu kad ne mogu rasaznat šta se uopće događa. Kužim da je to namjerno perspektiva astronauta, ali još jednom dobra ideja s nezadovoljavajućom izvedbom.
Da nije samo da serem po filmu, jer ne mislim da je loš, bilo je i dobrih scena, uglavnom koje se tiču pripremanja za misiju i sviđa mi se kako je predočen osjećaj prvog stupanja na površinu Mjeseca i ta samoća i zaglušujuća tišina svemira. Zapravo mi se sviđa i ta emocionalna zatvorenost Armstronga, samo je problem kad je u interakciji s drugim likovima kojima također prečesto fali ljudskosti čak i kad se zajebavaju, ka da gledam robote koji samo pokušavaju oponašat ljude, eto ne znam kako drukčije da to objasnim.
Ukratko, previše lišen iskrenih emocija za jedan film koji toliki fokus stavlja na privatan život povijesne ličnosti, a iako realistični prikaz misije u nekoliko navrata uspješno dočarava koliko je to zastrašujuć i impresivan pothvat, većinu vremena ipak sam sebe drži na zemlji umisto da ode u visine kakve ova priča zaslužuje.
