Taman sam i ja došao staviti dojam o First Manu.
First Man (2018) – 8/10
Ovaj film je prvenstveno biografski film o Neilu Armstrongu, što znači je mješavina space-explorationa i obiteljske drame. Kao što je jasno iz naslova, film je o prvom čovjeku, a NASA je korištena kao kulisa. Dok su scene koje se bave NASA-om i svemirom odlične, neke obiteljske su bile ili duže nego što su trebale ili nepotrebne, te mislim da su tu mogli malo odrezati. Ali od samog početka filma gdje vidimo Neilov let u X-15 svaka scena u letjelici je napeta i izvrsno režirana te odlično predstavlja kakav je osjećaj biti u tim klaustrofobičnim „sanducima smrti“ iz šezdesetih. Mimo svemirskih postignuća, film je vrlo uvjerljivo dao na znanje kako su ta dostignuća ostvarena uz velike ljudske žrtve, te su dobro prikazane i sumnje političara i šire javnosti u potrebu i korisnost istraživanja svemira.
Posjet mjesecu je apsolutni vrhunac filma i predivno je režiran, uz pratnju zanosne glazbe iz pera Justina Hurtwitza. Možda nismo dobili zabijanje zastave, ali ima jedan mnogo osobniji i emocionalniji trenutak, prikladan biografskom filmu, koji zatvara jedan težak period u Neilovom životu. Tu je film mogao završiti jer moje je mišljenje da bi tako zaokružili jednu cjelinu. Film skoro pa počinje s Karen (samo je X-15 let prije nego upoznamo tešku situaciju), te je cijeli taj obiteljski segment prožet Neilovom nemogućnošću da procesira njezinu smrt. Sami kraj sekvence na Mjesecu je Neilov konačan oproštaj i okretanje novog lista.
Ryan Gosling je glumio stoičnog i vrlo rezerviranog lika u Neilu Armstrongu. Siguran sam da zato njegova gluma neće biti previše isticana, ali takav je bio materijal. Scene u kojima je bio emotivniji, one koje se prvenstveno tiču Karen, je odvalio. Claire Foy kao Janet mu je bila dobra protuteža i nositelj te emotivnije note filma koju nalazimo u obiteljskoj drami. Jason Clarke mi je bio dosta neprepoznatljiv, nisam bio 100% da je on dok nisam provjerio na imdbu. Ugodno je iznenađenje bio Corey Stoll, dobro je skinuo Buzz Aldrinovu pomalo šupačku osobnost.
First Man bi lako mogao dobiti Oscara za sound editing i sound mixing, a ne gine ni nominacija za vizualne efekte i Daminu Chazzeleu za režiju, možda čak i Hurwitzu za best original score.
Osim što se često koristi shaky cam van akcije i pokoji čudan zoom na likove, većina filma (osim same završnice) je snimana na 16 i 35 milimetarskom filmu pa je postignut ugođaj filma koji je osim radnjom također i „duhom“ smješten u šezdesete.
