Kong: Skull Island (2017) – 7/10
Tik nakon što Amerika izgubi Vijetnamski rat, lovac na čudovišta uvjeri američku vladu da ga pošalje zajedno sa timom znanstvenika i vojnom pratnjom u istraživanje još neotkrivenog, tajnovitog otoka. Naime, vjeruje u teoriju „šuplje zemlje“ koji mnogi zovu „crackpot“ teorijom te da ispod površine postoje ogromni svjetovi kojima landraju strašne zvijeri, a otok je ključ. Otok bi trebao biti na nepoznatim koordinatama u jugoistočnom Pacifiku, ali izgleda kao Vijetnam iz ratnih filmova. Konceptom je teorija donekle slična Putovanju u središte zemlje, ali u filmu se nikada ne zaviri što se krije ispod površine, vidimo samo što ispliva gore.
Film je smješten u 1973.-u i krcat je klišejima vijetnamskih filmova: hueyi, M16/M14 puške, M60 mitraljezi, bacač plamena, soundtrack pun rock pjesama,… Očito nije Apocalypse Now ili Platoon, ali ako se netko zaželio vijetnamskog settinga možda nebi bilo loše bacit oko na ovaj film.
Glumačka postava je jako jaka, pa imamo Toma Hiddlestona, Brie Larson, Samuel L. Jacksona, John C. Reillya i Johna Goodmana, ali unatoč takvoj postavi likovi su zaboravljivi i ništa posebno. Ističe se Jackson koji glumi narednika kojemu Kong postaje opsesija, treba mu jedna pobjeda nakon što mu je gubitak Vijetnamskog rata teško pao, podsjeća na Ahaba koji se okomio na Moby Dicka. John C. Reilly je WWII vojnik Marlow, comedic relief koji je pošašavio nakon tridesetak godina koje je proveo na otoku, ali je na samom kraju filma imao dirljivu scenu u kojoj nije bilo potrebno progovoriti ni riječi.
Malo drugačija interpretacija Konga od one na koju smo naviknuli u King Kongu (1933) i njegovim remakeovima (1976, 2005), ali ne brinite i u ovom filmu su nas počastili šamaranjem letećih objekta (helikoptera) kao da su muhe, i to u najboljoj akcijskoj sceni ovog filma. Drvo zakucano u kabinu helikoptera, frontalni sudar dvaju helikoptera dok se rešetaju, vojnik koji završi u rotoru helikoptera i tako ga sruši, pa ona scena dok helikopteri idu na Konga koji djelomično zakriva suton, bilo je svega i odlično izgleda. U toj sceni i još kojoj kasnijoj je šteta što film nije R rated, ali mi se i ovako čini da su se izvukli s dosta za PG-13. Par puta su ljudi zdrobljeni, jedan vojnik je umro na sličan način kao da je nabijen na kolac, prikazano je otkidanje uda, a Kong je glavnog „skullcrawlera“ riješio tako da mu je isčupao jednjak.
Naravno, tempo filma se kasnije uspori i iako nema akcijskih scena koje su mi onako dobre kao prva s helikopterima (osim možda one u krateru/groblju), i dalje su zabavne i ugodne za pogledati.
Fauna čudnovatog otoka je maštovito napravljena, ima zgodnih mišunga poput pauka-rakova, pterodaktil-ptica i bogomoljke koja se kamuflira kao pepelasto deblo. Mogli su se više potruditi oko velikog bossa, dizajnom je kao običan „skullcrawler“, samo veći. Film je ugodan za pogledati, iako je ponekad CGI mogao biti bolji, režiser Jordan Vogt-Roberts i direktor fotografije Larry Fong (dosta je surađivao sa Zackom Snydrom) su napravili vrlo dobar posao. Prisutan je narančasto-žuti filter, što je odstupanje od nekih poznatijih filmova na kojima je radio: BvS, Watchmen, Super 8 gdje su prevladavali mirniji, plavičasti tonovi. Takav pristup je pasao filmu i kvazi-Vijetnamskom settingu. Vogt-Roberts bi trebao režirati nadolazeći Metal Gear Solid film, moglo bi to biti solidno ako će ovako nastaviti.
Johnny English Strikes Again (2018) – 5.7/10
Rowan Atkinson, svima najpoznatiji kao Mr Bean, treći put reprizira ulogu Johnny Englisha, šeprtljavog špijuna koji je parodija Jamesa Bonda i drugih opako sposobnih i markantnih protagonista u špijunskim filmovima. Film započinje cyber napadom na Veliku Britaniju koji otkriva identitete svih aktivnih britanskih tajnih agenata, pa britanska premijerka (Emma Thompson) bačena u očaj mora izvlačiti umirovljene agente iz naftalina. I tako će se naš Johnny English, koji je do tada ugodno provodio mirovinu učeći novu generaciju špijunskom zanatu, baciti na novu misiju lova tajnovitog cyber kriminalca. Na toj misiji će mu se kao sidekick i dežurni straight-man pridužiti vjerni Bough (Ben Miller) koji će i sam sudjelovati u slapsticku. Da budu što uspješniji, okreću se „analognom“ pristupu i potom odbacuju svu tehnologiju razvijenu nakon Hladnog rata, oslanjajući se na klasičnog Aston Martina i telefonske govornice. No ima tu kasnije i nešto high-tech gadgeta poput egzoskeleta i magnetskih čizmi.
Cijeli film je čista non-stop slapstick komedija koja je uvijek laka i bezbrižna, bez zlobnog ili nepriličnog humora. Šale nužno ne uspjevaju, ali se konstantno redaju, pa sam siguran da će vas bar nešto nasmijati. Jedna od zgodnijih i originalnijih scena u kojoj su istražili zadnje krikove tehnologije je bio VR trening, Johnny English koji štrucama šamara i pravi kaos kroz grad je klasična Atkinsonova fizička komedija, kao i spaljivanje fancy francuskog restorana. Film kulminira na inovativan način pomoću nuklearne podmornice.
Priča nema baš smisla i moglo bi se reći da je puna rupa i nejasnih postupaka likova tako da će se oni koji se nadaju bilokakvoj kohezivnosti razočarati, smisao je ustupio mjesto absurdnom slap-sticku. Pogotovo su pri kraju na više dijelova mogli spriječiti i privesti pravdi glavnog zlikovca, ali je to neuvjerljivo odgađano kako bi ugurali još koju šalu. I s tim odgađanjem film nije predug, tek 88 minuta, što je taman u ovom slučaju.
Jake Lacy je glumio tehno-maga i genijalnog milijardera, CEO tvrtke koja se uglavnom bavi raznim internetskim uslugama. Svojom glumom i manerizmima nije mogao jasnije signalizirati „Hej, ja sam bad guy“. Nema nikakve intrige u filmu, sve je, ponavljam, slapstick komedija. Dosta sličnu ulogu je ove godine imao u Rampageu, samo je tamo bio puno tupastiji i u pitanju je bila farmaceutika. Dobro je skinut tip osobe koji vjeruje da se sve može riješiti analizom podataka i univerzalnim algoritmima, nešto kao YouTube i upitna efektivnost njihovih algoritama, ali se kroz film pokazuje da ni on ne vjeruje u to.
Olga Kurylenko će uskoro zagaziti u četrdesete, ali je i dalje komad i pol. Zamjerka je što se čini kao višak u filmu i dobije se osjećaj da su ju stavili u film samo kako bi imali lijepo lice koje bi trebalo biti Johnnyeva kvazi-partnerica. Nešto kao Bond cura, prikladno jer je ona u karijeri upravo to i bila, ali beskorisnija. To je bilo posebno očito pri kraju filma kada umjesto da preuzme aktivniju ulogu i pomogne Johnnyu da srede cyber napadača kojeg je kao ruska špijunka pokušavala srediti već dvije godine, ona jednostavno stoji po strani i tu i tamo se pokaže reda radi. To je ono neuvjerljivo produžavanje filma o kojem sam pričao.
Oni koji vole Rowana Atkinsona te laganu i neuvredljivu slapstick komediju će se zabaviti.
