Goodfellas (1990) – 9/10
Jedan od Scorsceseovih klasika koji prati istinitu priču o usponu i padu grupe kriminalaca, Henry Hilla (Ray Liotta) i njegovih prijatelja Conwaya (Rober de Niro) i Tommya (Joe Pesci). Film nema nekakvog centralnog događaja oko kojeg se vrti radnja, pljačka Lufthanse bi to mogla predstavljati u vrlo labavom smislu, nego je stvarno slika života jednog kriminalca od kolijevke do šmokljana (schnuka). Film nose izvanredna režija Martina Scorscesea, izvrsni scenarij Nicholasa Pileggia (koji je napisao i knjigu prema kojoj je film napravljen) i odlična glumačka postava.
Baš kao u drugom Godfatheru za kojeg je dobio Oscara, de Niro i ovdje vraški dobro glumi kulera, ali druge vrste. Umjesto imigranta koji je silom prilika gurnut u kriminalne vode, ovdje glumi već uspjelog kriminalca koji preuzima ulogu mentora Henryu i Tommyu. Ray Liotta je super utjelovio Henrya, od ponosnog početka punog bedastog cerekanja do kraja punog kokaina, umora i paranoje.
Kao labava protuteža toj dvojici, Joe Pesci je uzeo ulogu neobuzdivog luđaka. Dobro da se izborio za tu ulogu koja mu je donijela Oscara, a Scorscese je mislio da je prestar. Fino su ga šminkom pomladili u filmu pa ta razlika u godinama nije bila preočita. Unatoč tako dobrim performansima, Scorsceseova majka se dobro nosila s njima u sceni doručka.
Definitivno se mogu povlačiti parelele s Wolf of Wall Streetom, prvenstveno sličnost u glavnom arcu i simpatičnom i glamuroznom prikazu razvrata i kriminala. Čak su i neke scene vrlo slične, npr. Karenino uništavanje droge / Donnieovo uništavanja dokaza o malverzacijama dok im narcs/FBI provaljuje u kuću/ured, ili sami stil naracije netom prije tj. za vrijeme pada. Pri kraju filma me Liottin glas i intonacija neodoljivo podsjećao na di Capriov.
Goodfellas bolje uspjeva u oslikavanju pada i „donošenju“ pravde. Daleko od toga da je kraj tragedija (za Henrya možda je), ali film ne ostavlja dojam kao WoWS da se kriminal ipak isplatio. Tu dio „krivice“ leži u činjenici da su oba filma bazirana na istinitim pričama, i da se Jordan Belfort uistinu nije previše napatio s posljedicama.
WoWS isto ima dosta živahniji ton i topliju paletu boja, vizualno se radi toga dosta razlikuju, faktor „zabave“ leži u prikazu ludog partijanja i hektičnog života brokera umjesto ubojstvima, ali se opet naziru neke sličnosti.
The Nice Guys (2016) – 7/10
Zadnji film Shanea Blacka (barem prije nego remake Predatora dođe u rujnu) je zabavna mješavina neo-noirea, komedije i buddy cop filma, što ima smisla jer Black je napisao Smrtonosno oružje koje je jedan od najpopularnijih buddy cop filmova. Smješten je u Los Angeles kasnih sedamdesetih, a prikazan je kao ljigavo mjesto u kojem ni naši titularni nice guys nisu potpuno dobričine.
Russell Crowe glumi Jacksona Healya, svojevrsnog fixera koji za nešto love rješava probleme osebujnim klijentima – najčešće batinama u maniri Croweove South Park persone. Uskoro mu prilazi Amelija (Margaret Qualley) sa svojim mukama i Healy se prvo namjeri na Hollanda Marcha, privatnog detektiva kojeg utjelovljuje Ryan Gosling i kojemu je Amelija person of interest u istrazi. Njihov prvi susret nije završio na prijateljskoj noti, ali će ih sudbina opet ubrzo spojiti kada se ispostavi da je slučaj Amelije mnogo zamršeniji nego što se na prvu činilo, čineći jedno klupko „glamuroznog“ porno svijeta, visoke politike i nekih opakih tipova.
Duo Crowea i Goslinga nose film, jer mnogo humora proizlazi upravo iz njihovog rječkanja i pokušavanja da naprave pravu stvar. Healy je dobar straight man Marchovim alkoholiziranim i neki put moralno upitnim metodama, a u film se isto tako dobro uklopila Angourie Rice koja glumi Hollandovu kćer. Drago mi je što ima aktivniju ulogu od puke kćeri udovca, pa ponekad njih troje čine pravi tim. Naravno da onda imamo bizarne scene poput trinaestogodišnjakine na porno gala partiju. Amelija mi je bila iritantno hippie derište, ali valjda je tako trebalo biti pa kudos Margaret Qualley. Malo me iznenadio način na koji je njezina naglost kažnjena u filmu.
Osim prijespomenutog rječkanja, dio humora filma leži u slapsticku koji je ovdje dobro izveden i nemam nikakve zamjerke. Gosling ima talenta za fizičku komediju. Istaknuo bih dvije šale čiji su setup i punch line bili dosta vremenski odvojeni, ali su došle u pravi trenutak (Nixon u bazenu i zapravo nepostojeći pištolj oko Healyovog gležnja).
Pročitao sam da vjerojatno nije dovoljno zaradio da zavrijedi nastavak, ali da je Fox odlučio napraviti gender-swapped TV verziju zvanu The Nice Girls. Kako su Gosling, Crowe i njihov raport veliki plus filma, sumnjam kako će ispasti ta TV serija.
