Real (2017) - LSD trip/10
Još uvijek ne znam kako ocijeniti ovaj film. Zamislite da je David Lynch odlučio snimiti nekakav spoj Matrixa i Enemyja, te film nakrcati golotinjom, psihodeličnim vizualima i u glavnu ulogu postaviti nekakvog egocentričnog manijaka (u stvarnom životu i u filmu). Ovo je korejski film, i u povijesti te zemlje mislim da nije bilo ovako inventivnog modernog noira koji vas u isto vrijeme frustrira i tjera na gledanje. Mana ima brdo, a najveće sam već spomenuo gore - glavni glumac i neshvatljivo komplicirana priča. Kim Soo-hyun koji tumači protagonista gangstera i njegovog alter ega ostavlja dojam užasno napuhane persone, jer osim što je djelomično financirao film, odlučio je sebe prezentirati kao badass frajera oko kojeg se vrte seksi dame i koji bilo koga može jednim udarcem srušiti na pod. To je, čini mi se, tako namjerno jer bi trebalo biti bitan element priče, no nju nisam baš najbolje shvatio, a nije ni bitno jer je ionako očito da Kim sebe obožava. Radnja skače iz jedne halucinogene scene u drugu, ne brineći se hoćete li vi kao gledatelj išta skužiti, a povremeno nam se servira pokoja ekspertno snimljena akcijska scena. Kad sam već kod toga, klimaktična akcijska sekvenca spada u vizualno najimpresivnije prizore koje sam vidio u zadnje vrijeme, te ju najbliže mogu usporediti sa... ni više ni manje nego grandioznim bitkama iz superherojskih blockbustera.
Dakle, u suštini imamo eksperimentalan akcijski noir sa dojmljivim eye-candy vizualima, neshvatljivom pričom i protagonistom mučenim egzistencijalističkom krizom. To su oni glavni elementi filma, ali dok ga gledate ne možete misliti na njih jer nemate vremena; zaokupljeni ste nadrogiranom noćnom morom koja je Real.
Jedan neopisivo čudan (i nezaboravan) glamurozni trash film za kojeg ne znam je li užasan ili genijalan, ili pak jedno i drugo. Već sad se priča o budućem statusu kultnog klasika, usprkos kritikama koje Real proglašavaju najgorim korejskim filmom ikad. Na vama je da to shvatite kao preporuku ili ne.
