Gluma.
Pri prvom gledanju je sve nekako bilo napetu, čekaš da se nešto dogodi (mislim si, sad će se žena negdje pojaviti, ili će ju naći mrtvu), ili misliš možda bude nešto bitno u onim flešbekovima (gdje vidiš da se Eve ponaša kao luđakinja; i još onaj njen divljački pogled kada je smirena).
Naravno, kada gledaš 2. put i znaš što se zbilo (ĆE se zbiti) više ne gledaš zbog te misterioznosti, već nečeg drugog. A to je, kao što sam rekao, gluma. Jebem joj, Shailene je stvarno odglumila ovo vrhunski, pogotovo onu scenu (jedna od zadnjih u filmu) kada pita oca da li zna gdje je majka. Znači, cijeli film se ponaša kao da mrzi svoju mater, kaže da se pomirila sa njenim odlaskom i da ju ne pogađa to, a kad ono...
Kao vječiti cinik i party pooper, pokušavam naći neku rupu, nelogičnost ili glupost u scenariju, ali ne mogu. Ovo je jedan od onih filmova koji su sa svakim gledanjem ili podjednako dobri ili bolji (nego prije). Čak mi nije smetalo ni što je (pre)više romantičnih scena, jer i one na neki način doprinose.
I'm here, Kat.
I'm here.
Upravo zbog te preporuke te neću udaviti (za što pak imam razlog jer ne voliš Blade Runnera).
