Frankenstein[2025]
Ne mogu vjerovati kakav je film Del Toro napravio. Ovo je jebeno remek-djelo. Masterpiece, bez ikakve dvojbe. Sve mi je sjelo — od strukture u jasno izloženim činovima do vizualnog ludila u IMAX formatu. Glazba, atmosfera, ritam… sve je to skupa djelovalo kao filmski spektakl koji se prelijeva preko ekrana. Dva i pol sata su mi prošla da se nisam ni osvrnuo. I zapravo mi je drago da sam ga gledao doma, u toplini sobe, uz dobar soundbar i Goove ambilight koji je doslovno disao s filmom. Osjećaj je bio toliko osoban da sam imao dojam kao da ne postojiš ništa oko mene: samo ja i film. Ženu nije zanimao baš film, toliko me obuzeo da nisam ni skužio kada je otišla u drugu prostoriju. Glumačka postava je nevjerojatna. Niti jedan glumac ne iskače iznad ostalih, koliko god izvanredno odradili svoje uloge, nego film funkcionira kao zaokružena cjelina — svi su u istom ritmu, istoj emociji, istoj tragediji. A ono što me najviše pogodilo je osjećaj prema „čudovištu”. Ta empatija, ta tiha povezanost, gotovo jednako snažna kao odnos njega i Elizabeth. Nadao sam se da će se moj dojam poklopiti s kritikama i pozitivnim recenzijama, ali film je uspio otići i korak dalje. Ali da ovo je jebeno premašilo moja očekivanja. Ovo je, za mene, Del Toro u svom najboljem, najiskrenijem izdanju — jebeno ludo dobro.
