Upravo pogledao Super Mario skupa sa porodicom i dječicom.
I tokom gledanja skužio sam da crtani više djeluje na nas starije, nego na mlađe. Super Mario je bila moja prva igra, i kao klinjo, posebno sam ga u svojoj mašti doživio. Svaki Easter Egg, svaka scena mi je budila veće uzbuđenje nego kod ove dječice koja su uporedo gledala sa mnom.
Skužio sam da ovo i jeste crtić za djecu, ali za odraslu djecu koju je svaka scena i svaki soundtrack vratio 30+ godina unatrag.
Savršeno su sve ukomponovali, i pažnja na novije Mario igre su Spot On.
Ne znam šta je kritika uopšte tražila, ovo je savršeno prikazalo Svijet kakav je Miyamoto zamislio. Jedina zamjerka je što je prekratko trajalo.
