Krigen (A War)
Danska ratna drama s elementima courtroom filmova stavlja nas direktno u akciju na afganistanska polja po kojima grupica danskih vojnika patrolira i živi dan za danom. Nakon određenih događaja, sve ode kako to obično i biva u k, a zapovijednik je taj koji će morati snositi posljedice. Još jedan odličan danski film koji otvara mnoga pitanja morala i koji će vas natjerati da se pitate čitavo vrijeme je li to što se događa ispravno ili ne. Glavni lik je odličan, scenarij prilično jak (scenarist je isti kao i u Jagtenu + režira film), a šaltanje između dvije priče, one u Afganistanu, i one u Danskoj gdje pratimo obitelj zapovjednika odlično se upotpunjuju i pružaju kompletnu sliku lika kako bi drugi dio filma poprimio dublji smisao. Akcijske scene dobro su odrađene, na trenutke je malo previše shaky cama, ali oprostit ću im to obzirom na ostatak filma.
Nema se što puno govoriti, radi se o još jednom odličnom danskom filmu, također nominiranom za Oscara prošle godine. Ljubitelji žanra sigurno će uživati.
Eastern Promises
Scenarij Stevena Knighta (Peaky Blinders) u režiji Davida Cronenberga zapravo je match koji je teško mogao biti bolji. Cronenberg pristupa "prljavoj" priči prljavo i naravno, ne libi se prikazivanja ekscesa u punom sjaju. Jako dobra priča, a pogotovo Viggo Mortenseni njegov lik čine ovaj film vrijednim pažnje, a nekoliko nezaboravnih scena čine ga obveznim štivom.
Smješten u London, vrti se oko ruskih mafijaških poslova i žene koja pronalazi nešto što nije trebala. Čitava "kultura" ruskog podzemlja u Londonu prikazana je fantastično, film iako to ne želi u tragovima iznimno baca na Kuma odnosno njegovu veličinu u smislu postavljanja same priče. Naravno, ne ide ni blizu toliko u širinu, ali to dovoljno govori o svijetu koji je Cronenberg uspio ugurati svega 100 minuta filma.
Očekujte brdo eksplicitnog sadržaja ala Cronenberg, a scena u kupelji ostat će zasigurno zauvijek s vama.
Sunshine
Grupica astronauta na misiji spašavanja svijeta u kojoj moraju bombardirati Sunce koje umire ne bi li ga probudili.
Ovaj je film prilično mixed bag pa tako kombinira sve elemente sci-fi žanra, a na trenutke zalazi i u horor vode. Vidi se inspiracija filmovima poput Aliena, Solarisa i sličnih, ali film ima ono nešto svoje i prilično dobro to gura prve dvije polovice, dok mi je zadnja ipak malo over the top. Čudno je da je Garlandov scenarij upravo taj koji malo kaska, ali dojma sam da je ovom filmu trebalo još malo vremena. Neke scene jednostavno kao da su preskočene ili izbrisane pa kontinuitet priče na trenutke djeluje malo off. Izuzev toga, radi se i više nego o dobrom filmu kojeg nažalost koče te neke sitnice, ali na trenutke i klišeji koji gotovo da su i neizbježni kod ovakvih filmova. Glumački super, Cillian Murphy, Rose Byrne, Chris Evans...
Vizualno, film je fantastičan, nekoliko scena uz glazbenu podlogu stvar su divljenja, tu je odlično Boyle uspio prenjeti to stanje blagostanja na koje se aludira.
Također, film pred kraj poteže neka prilično zanimljiva pitanja.
Zadnja scena totalno predviđena, zadnjih 20-ak minuta po meni ipak malo promašeno, ali sveukupno jedan vrlo dobar sci fi vrijedan gledanja... pogotovo za fanove žanra. Čak mi je čudno da se više ne govori o ovom filmu općenito.
I da, ona scena na brodu kad se ubacuju slike u frameu, jbt, bilo mi je prejezivo. Onako u mraku za gledat, fantastično nešto.
Crazy Heart
Jeff Bridges u ulozi koja mu je donjela Oscara stoga se tu nema što komentirat. Country pjevač u krizi kako umjetničkoj tako i fizičkoj kroz određene događaje u filmu pokušava pronaći neki smisao. Ne bi htio puno otkrivat, oni koji žele će ga odgledat sami, ali reći ću kako se radi o vrlo dobrom filmu koji dobro miješa muziku sa samom pričom, a svojim glumačkim kadrom i zanimljivom pričom drži vašu pažnju kroz svoje čitavo trajanje.
Ljubitelji drame s elementima muzičkih filmova, a pogotovo fanovi Jeffa Bridgesa neizmjerno će uživati kroz sve emocije koje ovaj film budi.