Ovo je moj tisućiti post na forumu. Naravno da nije mogao biti u ni jednoj drugoj temi. Ne želim ga dodatno dužiti. Reći ću samo nekoliko stvari. Ponukan fantomskom boli zbog "Fantomske Boli" napisao sam ovaj esej tamo negdje pred kraj 2015. kad na konstantno pitanje nebesima "zašto je igra iz 1998. toliko bolja od igre istog kreatora iz 2015." nisam uspio dobiti nikakav odgovor. Napisao sam svoj odgovor. Nikad ga nigdje nisam podijelio, niti sam to planirao. Mislim da nikad neću biti dovoljno pravedan prema ovom serijalu koristeći samo svoje riječi. Nikad neću biti toliko dobar. Nikad nisam pokušao biti toliko dobar. Pisanje o ovom serijalu je za mene zastrašujuće i srceparajuće iskustvo, jer . . . ne radi se tu samo o igrama "Metal Gear Solid" naziva. Radi se o doslovno velikom dijelu mog života. Zašto bih ikad o tome htio pisati? Zašto bi itko o tome htio čitati?
Ovo je nešto najbliže što ću ikada doći recenziji prvog Metal Gear Solida. Ovo je nešto najbliže što sam došao recenziji prvog Metal Gear Solida.
(Nadajmo se da mi za sljedećih tisuću postova neće trebati četiri godine.)
Ovaj esej zovemo . . .
"stajati između hladnih liminalnih zidova koji šapuću razlike"
(Esej o Metal Gear Solid-u (1998))
Metal Gear Solid je video igra jasno vidljive krivulje dostojanstva. Metal Gear Solid je dostojanstven. Metal Gear Solid je dostojanstven prema igračima; Metal Gear Solid je dostojanstven prema sebi. Metal Gear Solid je nerijetko istinit prema svima ostalima.
Metal Gear Solid te nikad, u ni jednom trenutku -- ne uzima zdravo za gotovo. Metal Gear Solid zna zašto si tu, i poštuje to. Stalno.
Likovi Metal Gear Solida su u svojoj suštini nejasne, ne tako lako objašnjive simpatične grube skice s čijim porukama (ma koliko plitke na prvu, i ma koliko duboke na stotu) se suviše lako povezati.
Konceptualno preseravanje Metal Gear Solida je svedeno na minimum; kad kažem minimum, mislim "maksimum, ali u vidokrugu". Poanta Metal Gear Solida ti nikada ne izmiče iz ruke ili vidokruga. Ako se to ipak dogodi, dogodilo se s razlogom. Metal Gear Solid je to napravio namjerno. Narativ Hidea Kojime, Hideo Kojima osobno -- te testira. I dalje možeš pronaći poantu, ali samo ako je to nešto što uistinu želiš. Hideo Kojima ti daje vremena koliko god hoćeš. Kad kažem vremena, to vrijeme mjerim u godinama.
Metal Gear Solid je igra koju je moguće započeti 1998. i u glavi je igrati doživotno.
Ti ne završavaš Metal Gear Solid. Metal Gear Solid završava tebe. Ali ti znaš kad se to dogodi.
Metal Gear Solid je igra u kojoj je najbitniji, glavni "boss" -- onaj s kojim se ne boriš. Umjesto toga, igra te tjera da se susrećeš s njim putem genijalnog codeca i pričaš na najnormalniji način.
Metal Gear Solid nam često, samo nakratko, prikazuje svoju razinu virtuoznosti i hrabrosti naracije i vizije. Nakratko? Zato što je 'nakratko' u ovom slučaju bitnije od 'stalno'. Pričamo o 1998. godini. Hideo Kojima sve to radi ni jednom ne napinjući svoje mišiće u ogledalu. Hideo Kojima to radi briljantno. Hideo Kojima to radi neviđeno.
U određenom trenutku, Metal Gear Solid započinje solilokvij o "Ljubavi Koja Cvjeta na Bojnom Polju". U tom trenutku, već smo toliko zaneseni da je naprosto nemoguće napustiti tu ideju. Bilo bi sramotno odbaciti tu mogućnost. Bilo bi neoprostivo sebi zapečatiti etiketu "dezertera". Ostaješ na bojnom polju do samog kraja.
I to je upravo zasluga Kratke Virtuoznosti medija koji priča svoju priču. Čarolija Metal Gear Solida je uspjela. Ljudi Iza Ekrana to znaju, Ljudi Iz Ekrana to prenose, Čovjek Ispred Ekrana to vidi.
Metal Gear Solid je besmrtan. Metal Gear Solid je bezvremenski. Metal Gear Solid je beskonačan.
Metal Gear Solid je neopisiv u potpunosti, bez obzira na to iz koliko nam kutova pripovjedač pripovijeda. Ne radi se o kutovima. Nije bit u kutovima. Radi se o osjećaju. Više od svega . . . Metal Gear Solid je priča o odnosima. O ljudskim odnosima. O ljudskim odnosima prema prirodi. O odnosima prema tehnologiji. O odnosima prirode i tehnologije.
Da je Metal Gear Solid film, bio bi . . . gledljiv. Da je Metal Gear Solid bio film kojeg ste pogledali kasnih devedesetih, ranih dvijetisućitih, postoji velika, najveća vjerojatnost da bi ste ga zaboravili već devedeset puta. Da je Metal Gear Solid knjiga, bila bi (vjerojatno) prilično dobra knjiga. Da ste tinejđer i čitate Metal Gear Solid kao knjigu, vjerojatno bi se ubrzo nakon toga učlanili u knjižnicu, i do ovog trenutka, hvalili bi ste se kako ste pročitali cijelu biblioteku Johna le Carrea ili Harukija Murakamija. Metal Gear Solid kao strip? Iskoristiti ću riječi: sladostrašće, ushit i zadovoljstvo. Metal Gear Solid kao video igra?
Metal Gear Solid kao video igra je remek-djelo.
Metal Gear Solid je (i u ovom, upravo ovom trenutku kad gledam na sat i datum) jedna od najoštrijih bodljikavih igara ikada napravljenih. Ideje, koncepti, svi veliki pojmovi Metal Gear Solida se prikazuju kao krvave mrlje na stijenama samo malo sa strane one ceste koju smo svi vozili barem jednom u životu.
Svi smo ih vidjeli.
Metal Gear Solid je prva igra koja nas je mogla kupiti na račun svoje lokacije.
Metal Gear Solid je prva igra koja nas je ohrabrivala da se guramo sa njenim krajnim granicama i nagrađivala nas je zbog toga.
Metal Gear Solid je igra tolike ispoliranosti da je ono 'Solid' u nazivu jedini ispravni način kako nazvati Kojimin Metal Gear serijal.
Pure Solid.
Metal Gear Solid je igra neumoljivih detalja.
Metal Gear Solid nije open world. Metal Gear Solid je world.
Metal Gear Solid je igra o kojoj će uvijek netko pričati.
Metal Gear Solid nije igra.
Ako su kasnih devedesetih developeri u Konamiju uistinu bili astronauti (što često mislim ponedjeljkom, utorkom, srijedom, četvrtkom, petkom, subotom . . . i nedjeljom), onda je Metal Gear Solid . . .
Mjesec.
