#139 Clair Obscur: Expedition 33
Tezina: 5/10
Vrijeme: 86 sati
Par dana nakon sto su se slegli dojmovi od ponovnog prelaska igre (ostao mi je zadnji missable trofej za platinu, a nisam uopce gledao guide i propustio ga na prvom prohodu) doslo je vrijeme da objavim post u temi. Ovo je po meni (uz RDR 2) jedna od najboljih igara odigranih, igra generacije i jedno predivno iskustvo koje sumnjam da ce se tako skoro ponoviti u industriji videoigara. Gustao sam od samog pocetka do kraja, ponekad ostavio PS upaljen i bio idle po pola sata samo da slusam muziku i gledam taj krajolik. Maestralno odradeno.
Clair Obscur je jedno emocionalno remek-djelo prozeto misterioznom, unikatnom, napetom pricom koja vas drzi do samog kraja. Nije to samo obicna gaming prica, nego nosi u sebi dozu zivotne lekcije koju necu napisati vamo jer vjerojatno jos postoji ljudi na forumu koji nisu odigrali i zele odigrati igru. Sama radnja je centrirana oko lika Paintress koji se probudi jednom godišnje i na svom monolitu naslika broj. Taj broj nije obican broj, nego je povezan sa ljudskim godinama i svi ljudi koji imaju naslikani broj godina jednostavno budu pobrisani (Gommaged). Kada naslika broj 33, skupina mladih i ambicioznih ekspedicionera odvazno krenu na put da zaustave Paintress odnosno ciklus smrti kako bi populacija opstala. Na tom putu prolaze kroz razne svjetove nailazeci na mrtve clanove prijasnjih ekspedicija koje su svoja putovanja zabiljezila u obliku journal loga. Igra po meni ima vjerojatno najbolji uvod odnosno prolog sto sam u zivotu odigrao. Kroz igru prolazite kroz razne svjetove prepune boja, kreativnosti, zivosti. Svaki svijet ima svoje vrste neprijatelja, a ono sto me odusevilo je da svaka borba sa odredenom vrstom neprijatelja, odnosno u odredenom svijetu ima drugaciji soundtrack. Svaki svijet ima svoj soundtrack, svaki boss ima svoj soundtrack, continent koji je main hub za sve ostale svjetove ima svoj soundtrack, a neke soundtrackove (njih 5,6) slusam na dnevnoj bazi. Continent izgleda kao prekrasni main hub sa mnostvom raznih svjetova u kojima mozete rjesavati main i side stvari. Doza kreativnosti koju igra nudi u vidu artstylea, neprijatelja, bosseva, pictosa je nevjerojatna. Jedino sto nevolim u ovoj igri, ali to je na subjektivnoj razini je to sto je igra RPG, odnosno ovisi o buildovima, no cak mi to nije toliko smetalo koliko inace bi jer ostali faktori jednostavno metu i zazmirio sam na to. Nisam neki fan ni turn-based combata, ali ovdje mi je ispao iznenadujuce dobar. Buildove mozete slagat koristeci Pictose. Pictosi su buffovi (tipa 25% veci base hit damage, healing na parry, 25% veca sansa za critical hit…) koje svaki lik moze nositi po 3 razlicita. Kada pobjedite u 4 borbe sa odredenim pictosom dobijete notifikaciju Lumina learnt za taj pictos odnosno to znaci da se moze prosirit i na ostale likove u rosteru u obliku passive skilla ne noseci nuzno doticni pictos. Da bi aktivirali passive skill morate potrosit odredeni broj lumina pointsa koje mozete kupit kod nekih trgovaca ili naci po putu istrazivajuci. Ne nose svi passive skill isti broj lumina, oni koji vise idu u korist igracu su skuplji kao npr Cheater koji dode 40 lumina pointsa, ali omogucuje da uvijek igrate dva puta zaredom. Igrajuci se sa pictosima i stackajuci damage i defence pictose da se sloziti razna kombinacija beskonacno mnogo buildova. Svaki od likova ima svoj nacin igre i svojstvene skilleve. Likovi su dosta dobro okarakterizirani i lako se povezat sa njima, mada od svih su mi najdrazi Esquie i Renoir. Esquie jer toliko me puta znao nasmijati i nekako mi iskace od svih likova po tom pitanju, a Renoir iz drugih opravdanih razloga koje ne bi navodio da slucajno ne spoilam nesto. Cutscenovi su filmski odradeni da sam na momente imao dojam kao da gledam film, pogodili su potpuno i sa campom i sama ta atmosfera malog predaha od ekspedicije je odlicno odradena i uklopljena. Side svjetova je mnostvo u kojima mozete proci neke side stvari ili skupiti odredenu gramofonsku plocu pa slusati kasnije u campu ili pokupiti odredeni journal log ili rjesiti neki friendly nevron quest ili farmati levele na odredenim neprijateljima, sadrzajno jako, jako bogato.
Platina nije teska, vise manje se prode sve bez vecih problema osim Simona. Dosta toga je story-related, postoje trofeji vezano za collectiblese, za rjesavanje odredenih side questova u side svjetovima, za ubijanje odredenih bosseva, za dostizanje levela 99. Nakon sto sam prosao sve main i side storye bio sam oko lvl 90, a farmati se mozete u Renoir"s Draft svijetu kod trgovca ako ga izazovete na dvoboj. Za nekih 30-tak sekundi mozete zavrsiti sa borbom ako imate dobar build da 1 ili 2- shota neprijatelje i tako ponavljate do lvl 99. Postoji par missable trofeja, ali nisam uopce htio gledat guide da ne bi nesto spoilao pa sam isao naslijepo i fulao jedan trofej za koji sam morao ponovo odigrati igru skoro do kraja da bi ga mogao osvojit. I taj drugi put kad sam igrao opet su me trnci prolazili jer na sve moje wtf momente u prvom prohodu koji su se pojavljivali u nekim scenama sada itekako imaju svoj smisao jer tad nisam kuzio, a sada kuzim sve. Daleko najtezi trofej je za porazit Simona koji je post game side boss koji iza sebe ima svoju tuznu pricu, a za kojeg je najbolje biti lvl 99, ali mozete i taj trofej trivijalno rjesit ako kopirate nuclear build koji ga moze one shotat doslovno. Ako volite uciti poteze, mozete se odlucit na drugaciju vrstu borbe u kojima cete dobro vjezbati parry i dodge mehanike njegovih napada ako zelite imati sanse za pobjedu. Ima supacke napade, u trecoj fazi izbrise jednostavno cijelu prvu postavu ekspedicije pa morate sa rezervom ga pobjedit, a on napravi jos lude combose tada i muzika krene na najjace. Na prvu izgleda nemoguce, ali kad se uhvati ritam jednom postaje dosta doable. Dosta trofeja se skupi prirodnim putem, a cak i ovi missable vrlo vjerojatno necete propustit. Ja sam bio budala i ubio friendly nevrona iako je pisalo da je friendly i da ti nece nista, jbg, ali nije mi uopce smetalo ponoviti igru, stovise drugaciji je feel gledati sve to kad znas unaprijed sve i sve to onda vise pogada.
Da zakljucim, ovo i RDR 2 su igre koje su ostavile neizbrisiv trag na meni po pitanju price, svaka na svoj nacin. Jednostavno se osjecas sretno i prazno istovremeno kad ih zavrsis jer iskusio si ih, a nemozes ih ponovo iskusiti od nule. Svaka cast Sandfall Interactive teamu na ovom prekrasnom remek djelu kojeg cu zauvijek upamtit.
"Art can be a window and art can be a mirror. And great art. Great art is both" - Unknown Journal
I za kraj jedna od pamtljivijih scena koju je vec kolega kabegami postao u temi i koja udara potpuno drugacije kad igrate igru drugi put.
Hvala ljudi i sa nestrpljenjem cekam vas iduci hit.
