Red Dead Redemption II

New Red Dead Redemption 2 Concept Art Revealed By Rockstar Games In Museum Exhibit - RockstarINTEL

Ma fake.

Rekao sam da ću napisati post o ovoj igri u odgovarajućoj temi kad padne platina pa možemo početi.

Za mene je ova igra bila jedno životno iskustvo koje se može primjeniti i na stvarni život i u kojoj se većina ljudi može i pronaći. Davno je bila 2011-ta kad sam prošao Red Dead 1 i iskreno sjećam se samo kraja igre, ali znam da su svi priželjkivali ponovo igrati sa njim u RDR 2. O kako li su se svi samo zajebali..

Arthur Morgan je lik kojeg na samom početku igre nisam nešto pretjerano doživljavao. Nakon što pljačka u Blackwateru krene po zlu, ekipa pobjegne i potraži sklonište duboko u planinama odnosno naselju Colter. Arthur na početku igre je pravi outlaw, slijepo sluša i vjeruje Dutchu da će ih izvesti na pravi put i da će sve ovo loše biti iza njih. Po nagovoru Straussa ide izbavit pare od Thomasa Downesa te se tu dešava po meni ono što je glavni pokretač cijelog RDR2 i bit cijele ove priče u razvoju samog lika. Budimo realni, Arthur je u početku bio nemilosrdan prema svojim protvnicima, nekad i previše grub, nekih stvari nije bio svjestan sve do kasnijih chaptera. Kako igra odmiče shvaća da Dutch gubi razum i da odluke koje donosi i nemaju nekog smisla, ali unatoč tome ostaje mu lojalan. Čak i spašava Micah i zatvora na nagovor Dutcha iako ga nemože smislit. Kada bi morao upotrijebit jednu riječ kojom bi opisao Arthura, to bi bila lojalnost. Nemogu reć da je bio dobar u početku samom, ali je bio do samog kraja lojalan i to je ona konstanta u njemu koja se nikad nije mjenjala, i uvijek mi proleti kroz glavu jedan komentar koji sam pročitao gdje mali Jack pita Johna Marstona:

Pa, what killed uncle Arthur?

Loyalty.

Vraćam se ponovo na samu bit odnosno samu srž radnje a to je tuberkuloza. Definitivno glavna prekrentica igre, i imala je velikog utjecaja na mene jer koincidencijom točno dan nakon što sam odigrao dio u igri kada Arthur sazna da boluje od tuberkuloze, doznam da mi mater ima rak debelog crijeva i da treba hitnu operaciju. Srećom na vrijeme je otkrila i na vrijeme se riješilo pa joj oporavak traje dobro samo još čeka informaciju od onkologa hoće li biti potrebna neka terapija. Nevjerojatno kako se točno potrefilo da u tom trenutku igre doživim i šok u stvarnom životu. Po meni je to glavna bit igre jer Arthur tad shvaća da nisu važne ni pare, ni Tahiti, ni ništa materijalno nego biti dobar čovjek i mislim da ljudi koji su imali dotad low honor u igri da su prešli na high honor, jednostavno ti savjest neda da napraviš išta loše. Tu počinje shvaćati i da Straussovo utjerivanje dugova kad ode kod žene sa djetetom nema smisla i protjera ga iz kampa zbog tih stvari. Tu se ispričava Editi Downes i sinu za napad na muža i kaže da mora živit sa tim te im daje pare za put, tu prvi put izražava strah u onoj poznatoj sceni I am afraid sa časnom sestrom koja ima toliko jebenu facijalnu ekspresiju da je to čudo neviđeno, a onome ko je pisa dijaloge za tu i još par scena treba dati neku nagradu za književnost. Jednostavno tu se sve okreće za 360 kod njegovog lika jer se psihički promjeni, nevjeruje više Dutchu pogotovo nakon propale pljačke u Saint-Denisu i Guarme, ali unatoč tome ona konstanta lojalnosti u njegovom karakteru o kojoj sam govorio i dalje ga ne napušta pa čak kad ga je i sam Dutch napustio u onoj sceni gdje ga je ostavio da se bori sam nemoćan protiv vojnika kad ga je Eagle Flies spasio. Shvaća da mu je život pred krajem, da je cijela banda pred krajem i odlučuje pomoći Johnu da pobjegne i da se ostvari negdje sa svojom obitelji. Govori mu i da nikad ne gleda u prošlost nego da ide samo dalje što je vrlo dobar i primjenjiv savjet i na stvaran život jer tek pronađeš mir u sebi kad se potpuno riješiš prošlosti. Iako John u epilogu osvećuje Arthura, Arthur zapravo nikad nije mario za osvetu jer je znao da ona ništa dobroga neće donijeti (Revenge is a fools game) što zapravo dovodi i agenta Rossa do Johna i njegove sudbine. Tu bi povukao paralelu sa dobrim već sada starim GTA IV koji po meni dan danas ima nenadjebivo bolju, mračniju i razrađeniju priču od svih ostalih GTA. Ako se neki sjećaju Darko Brevic je bio lik koji je izdao Niku i njegovu ekipu u ratu za 1000 dolara i igrač ima opciju da li da ga upuca ili da ga poštedi. Ako ga upuca Niko ispali 12 metaka u njega, po jedan za svaku osobu iz te ekipe, ali kad ga Roman pita kasnije kako se osjećaš, jesi li sretan što nakon svih ovih godina si konačno ubio tog što si tražio, Niko mu odgovara: " I feel empty". Jednostavno, učinio mu je uslugu što ga je ubio i ne osjeća se niti malo bolje što se osvetio nego prazno. A ako ga igrač poštedi, Darko mora cijeli život živit sa tom činjenicom što je napravio dok se Niko pomirio sa tim i ostavio svu prošlost iza sebe, sjećam se još poznatog quota koji kaže na putu do Romana: "Only the dead get closure, the living do not".

Oni dijalozi na planini i prije planine su nešto savršeno, pogađaju samu srž emocija te iako sam znao Arthurovu sudbinu budući da je bolest bila neizlječiva, način na koji su je prikazali je u najmanju ruku filmski i epski. Soundtrack "May I Stand Unshaken" je također genijalan prikaz smrti jednog od najbolje opisanih likova ikada u bilo kojem mediju.

Dutch Van Der Linde. Kada bi njega morao opisati sa jednom riječi to bi bila ili narcisoidan ili egomanijak. Unatoč tome Dutch ima nenormalnu dobru karizmu da i sam povjeruješ u to kako čvrsto vodi cijelu bandu pod svoju ruku, znajući što radi u bilo kojem trenu pogotovo u onoj sceni prije same smrti Brontea kada Bronte kaže dajem 1000 dolara onome koji prvi ustupi protiv Dutcha, niko nije ni trepnuo. Stvarna slika je zapravo daleko od toga budući da su mu glavni motiv pare, nemareći ko sve riskira život na tom putu do cilja za njegov "plan". Kako ga svi zajebu počevši od Graya, Braithwaitea pa sve do Brontea počinje luditi i gubi razum jer nema više tu kontrolu te u više navrata sluša Micah iako možda duboko u sebi zna da Micah rješenja nikad ne ispadnu dobra. Arthura i Micah mogu zamisliti ko anđela i đavla gdje svak sjedi na jednom ramenu Dutcha i sugerira što da napravi iduće. U cijelom tom ludilu gubi tu karakteristiku odlučnog vođe te na samom kraju Arthurovog života na planini, iako duboko u sebi zna da je Micah jedna velika štakorčina, toliki je narcis da je išao reć I am sorry, ali je rekao samo I… I… i otišao te ostavio Arthura i Micah. Jednostavno ego mu ne dopušta da prizna da je u krivu. U epilogu se neočekivano iskupljuje pucajući u Micah te odmjeri Johna hladnim izrazom lica jer je bukvalno znao da je Arthur cijelo vrijeme bio u pravu. Mislim da je u trenutcima kad je pogledao Johna htio reći For Arthur ili nešto slično ali jednostavno se kosi to sa njegovom osobnošću.

Micah Bell. Kada bi trebao jednu riječ za njega to bi bila: štakor. Iznimno dobar na pištolju i raspucavanju, pravi negativac ove igre, od početka se vidilo i znalo gdje god da ode ili koju god misiju sa njim igrali da se pretvori u opću makljažu. U chapteru 2 kad ga je trebalo izvući iz zatvora, odugovlačio sam to koliko sam mogao samo da nemam interakcije sa njim. Mislim da mi je najbolja misija ona u kojoj Dutch kaže da treba osloboditi Micah iz zatvora, a ti lagano umjesto toga sa Lennyjem odeš u salon proslavit i napiješ se ko majka, umirao sam od smijeha na toj misiji, tad je sve bilo idilično dok nije u ch3 počelo lagano ići u propast. Micah je onaj lik koji bi izdao sve samo da spasi svoju guzicu, preslika Darka Brevica o kojem sam pričao iz GTA, sumnjao sam u njega u više navrata jer gdje god sa njim išli pljačkat odjednom dođu i Milton i cijela policija te se na kraju ispostavi da je tipovao Miltonu i bio blizak sa njim što je naravno on to negirao govoreći da je Arthur bolestan i da ne zna što priča. Ono što ga je ubilo je to što je vjerovao Dutchu da je Dutch na njegovoj strani, samo što je Dutch jako dobar glumac i karizmatik pa je došao do Micah na planini iz istog razloga kao i John Marston. Tek kad Dutch ispali metak u njega, shvati što je zapravo, ali tada je već kasno.

Ima tu more likova, ali jednog bi još izdvojio a to je Hosea Matthews. Po meni je on moralna vertikala cijele bande, jedini koji u svakom trenutku ima realno i racionalno razmišljanje i pogled na svijet. On je već na samom početku igre jedini posumnjao u kredibilitet Dutcha kao vođe kada nitko nije imao ni najmanju trunku sumnje u to. Bio je ispred svog vremena i vidio stvari koje ljudi inače ne vide. Njegova smrt me pogodila, bio sam bijesan općenito na cijelu tu misiju jer ta misija je bila "početak kraja". Proklinjo sam što su uopće išli pljačkat tu prokletu banku jer po ko zna koji put Dutch ima "one more score and we are gonna be off to Tahiti".

Da sumiram, likovi su prikazani realno sa svim svojim vrlinama i manama, razvoj i psihologija samih likova je savršeno odrađena, u nitijednom trenutku mi nije bilo nešto "out of sync" jer kad shvatiš karakteristike pojedinih likova, onda i njihova djelovanja imaju opravdanja. Uza sve prije što sam nabrojao, priroda, kreativnost misija i side misija, bolesno dobri detalji, soundtrack, ova igra ako je uopće mogu nazvati igrom zaslužuje posebno mjesto u srcu i vrlo vjerojatno kad smognem snage odigrat ću je opet jednog dana, a do tada se idem vratit u prosječnost i uživati u ostalim igrama.

Još jednom, hvala Rockstar do neba i nazad.

Odlično. Ovo nije običan post već recenzija, što više detaljan opis jednog dijela igre.

Evo neki dan je lik pronašao novu stvar u igri. Nakon nekih 400 sati je skužio da možeš gledat na sat na ruci koji prikazuje vrijeme u stvarnom vremenu.

Ne onaj pocket watch nego pravi na ruci.

Eto

Čisto podsjetnik da je na današnji dan prije točno 6 godina izašla jedna od najboljih igara ikada.

Kad se sjetim stresa distribucije i jebenog Rockatara koji ne da igre dan-dva ranije

Samo ne postavljajte pitanje"đe je 60 efepes patch"? Nema ga, neće ga biti i nikad nije bio planiran. Move along.

briatore

Ja bi platio PS5 verziju, al ovi ne žele ni to napravit.

Nisam ni znao da blunderbuss može ovo napraviti, lel.

maverick mogao bi i ja u jos jedan prelazak