prayer Da ti budem iskren, ni ja ga ne kuzim 
Mislim da dosta znaci sto igram s ekipom koja vec ima ponesto sati u igri. Rekao bih da je ovo klasicna grind live-service igra, no ono sto ju odvaja od drugih je tisucu i jedna stvar koja ti se moze dogoditi u sesiji u kojoj si samo planirao rijesiti neki event ili pokrasti kakvo zlato. Ideja je bila da rijesimo jedan quest za otkljucavanje prostorije s izgubljenim blagom.
Sam quest ima cetiri lokacije, od kojih su tri potrebne da se otkrije gdje je cetvrta. Na putu do prve lokacije, dosli smo do krivog otocica, no tamo nas je zato docekalo skriveno blago. Nakon sto smo iskopali skrinju, skoro smo deset minuta proveli u panicnoj borbi protiv hrpetine kostura koje su vodili kosturi davno preminulih gusarskih legendi. Postoji nekoliko tipova kostura (primjerice, zlatni trebaju biti ili u vodi ili poliveni vodom kako bi zahrdali te tek onda postaju ranjivi na barut) sto je tjeralo da stalno prilagodavamo strategiju. Dvoje na plazi koji trce okolo, bore se, jedu hranu i sakupljaju kosture na cim manji prosto i treca koja puca topovima s broda koji smo nedaleko usidrili.
Na putu do druge lokacije, naisli smo na The Battle of the Sea of Thieves event u kojem smo morali unistiti cetiri ukleta gusarska broda cijom posadom upravlja duh gusarskog kapetana. To se svelo na to da je jedan preskocio na njihov brod dok smo mi jurili za njima i drzali distancu da pucamo topovima i radimo potpuni kaos u potpalubi kako bi se sve punilo vodom.
Na putu do trece lokacije, htjeli smo prodati sve sto smo do sada skupili pa smo krenuli prema pocetnoj luci. Medutim, taman smo vidjeli kako je tamo usidren jedrenjak nekog drugog igraca. Da ne riskiramo gubitak plijena, promijenili smo kurs prema daljoj luci i nakon par minuta primijetili da nas onaj brod zapravo slijedi. Naglo mijenjamo smjer, direktno u oluju i u njoj uspjesno bjezimo od igraca i u nadi da ga prevarimo odlazimo do prvotne luke.
Nakon toga odlazimo do otkrivenog vaulta s blagom gdje rjesavamo zagonetke i u utrci s vremenom skupljamo svo moguce blago kako bi ga prodali. U povratku natrag odlazimo do luke, samo da bi usred prodaje shvatili da nam brod gori. Zapalio ga je igrac kojem smo pobjegli. Krecemo ga panicno traziti i gasiti vatru, pazeci da nam ne ukrade plijen. Vidimo da je na drugom kraju grada njegov brod, odlazimo do njega, preuzimamo kontrolu, zabijamo ga u zidine grada i koristeci topove na zidinama gadamo i potapamo njegov brod.
Sve to je isprekidano trenucima mirnog putovanja, sviranja instrumenata, uredivanja likova i igranja s virtualnim ljubimcima, a popraceno je toliko dobrim soundtrackom koji me podsjetio na glazbu povjesnih filmskih spektakla devedesetih.
